BalkansPress

Dobro došli!

Baviti se bilo čime u Srbiji u većini slučajeva nije lako, odnosno nije isplativo. To se naročito ogleda u sferi kulture koja je, sveopštim desantom rijaliti programa na našu svakodnevicu i ranjive mozgove, sklonjena u neki drugi plan. Zato je pojava mladih ljudi koji žele da se bave književnošću u našoj zemlji postala – vest.

Takva je situacija i sa našim mladim piscem Danijelom Jovanovićem koji se bavi izuzetno popularnim žanrom – epskom fantastikom. Njegov roman „Severna kapija: Duhovi prošlosti” prvi je od četiri planirana nastavka, a drugi se uskoro očekuje. Što je zanimljivije, Danijel je u svoje delo infiltrirao i slovensku mitologiju.

– „Severna kapija” svakako pripada žanru epske fantastike, ali „naše epske fantastike” jer kroz nju oživljavaju drevna bića iz naših starih verovanja i legendi. Pored toga, to je jedna topla priča o porodičnoj ljubavi, prvom odlasku od kuće, prijateljstvu, društvenim slojevima i odrastanju. Akcenat je i na vršnjačkom nasilju koje ne sme biti zanemareno. Priča je slojevita i gotovo da svako u njoj može da pronađe nešto po svom ukusu. Važni segmenti su svakako i mračna misterija, povezivanje simbola i nezaobilazni faktor iznenađenja – rekao je na početku razgovora za Noizz ovaj 29-godišnjak.

 

Drugi deo serijala zvaće se „Severna kapija: Glasovi u tami”. Njegov deo posla na rukopisu je završen i čeka se da ilustratorka obavi svoj deo posla, a onda se prelazi na izdavača. Danijel se nada da će sve biti spremno na jesen.

Kao što smo pomenuli, on je u svom delu koketirao i sa slovenskom mitologijom. Zanimalo nas je na koji način je uopšte došao u dodir sa njom.

– Ideja za „Severnu kapiju” rodila se prvo iz opštih mesta, a slovenska mitologija došla je naknadno. Znao sam da će moja priča imati fantastičnu pozadinu, ali sam želeo da se ona razlikuje od svih ovih vampirskih saga kojima smo poslednjih godina bili okruženi. Drekavci, more i veštice bili su idealno rešenje. Ljude je taj deo priče posebno oduševio jer su imali priliku da saznaju mnogo o našim starim verovanjima i običajima. Koristio sam postojeće izvore, a svoj pečat sam davao onoliko koliko mi je bilo potrebno da te likove "iza kapije" uklopim u celu priču. Mislim da sam napravio idealan balans – kaže Danijel.

Narednim pitanjem „naterali” smo ga da bude neskroman – sa stilom kojeg poznatog (domaćeg ili inostranog) književnika bi uporedio svoj stvaralački opus?

– Teško pitanje. Mogu da ti kažem da su moji omiljeni autori Nil Gejmen, Karlos Ruiz Safon, Brendon Mal i nezaobilazna Dž. K. Rouling. Kada bi me jednog dana uporedili sa bilo kime od njih bio bih beskrajno srećan – navodi naš sagovornik.

Dž.K. Rouling

Dž.K. Rouling * Foto: Profimedia

Uspeh jednog dela može da se meri i time ko ga čita – mlađi, stariji ili neko treći. Epsku fantastiku kao žanr u Srbiji čitaju uglavnom mladi, a uspeh Danijela je utoliko veći jer je uspeo da za „Duhove” zainteresuje i starije čitaoce.

– Kritike su bile jako pozitivne. Ono što me je najviše iznenadilo bila je činjenica da su odrasli ljudi uživali čitajući „Severnu kapiju”. Iako su ciljna grupa tinejdžeri, odrasli su u njoj pronašli one dublje poruke kojima sam sve vreme težio. Često mi stižu poruke oduševljenja u inboks, a to mi uvek ulepša dan. Sada lagano osećam pritisak da i u nastavcima postignem isti efekat – priča on i kao da upozorava i pomalo plaši sam sebe.

O izdavaštvu i mladim piscima...

Kada je reč o profesiji književnika u Srbiji, naročito mladog, uvek se dolazi do pitanja koje je aktuelno do besvesti – kako naći izdavača? Odgovor nas nije iznenadio.

 

– Poprilično teško. „Severna kapija” je čekala pune tri godine na objavljivanje. Tokom tog procesa odustajao sam, ponovo pokušavao, gubio nadu i napisao nešto mračniji drugi deo. Vremenom sam shvatio da je nakon teškog puta cilj mnogo slađi. Iz ove perspektive ne bih mnogo toga menjao. Postoji jedan tekst na mom blogu „Iza kapije” koji govori o tom putu. Ono što je jako bitno je informisanost o stanju u izdavaštvu. Ja sam u sve to krenuo pomalo nespreman. Treba pokucati na brojna vrata, videti ko šta ima da ponudi i raspitati se kod već objavljivanih autora o njihovim ličnim iskustvima. Izdavači znaju da mnogo obećaju, a da onda u praksi ne bude baš sve tako bajno. Strpljenje je ključ – savetuje Jovanović i izdavačkim kućama poručuje da tragaju za svežim idejama i talentima, a ne za novcem.

„Severna kapija: Duhovi prošlosti” objavljena je dva puta: 2015. u izdanju društva za afirmaciju kulture Presing, a onda i ilustrovano izdanje u sklopu izdavačke kuće Vrane iz Niša 2016. godine. Knjiga može da se poruči preko zvanične Fejsbuk stranice.

– Što se tiče drugog dela, odlučiću se za izdavača koji u tom trenutku bude izneo ponudu koja je najbliža mojim očekivanjima. Nisu to lake odluke – kaže on.

Mladim piscina nimalo nije lako kada dođu do toga da njihovo delo treba da se objavi. Mogu da se oslone na svoje pare, mogu da se uzdaju u izdavačke kuće, ali rizik je i jedno i drugo.

– Sve zavisi od izdavača i načina na koji on posluje. Posledice obe verzije su poprilično očekivane: ako izdavač finansira onda gotovo sav novac od prodaje ide njemu, a ako ti finansiraš moraš da uložiš mnogo novca i da se dovedeš u rizik da ga kasnije možda nikada ne povratiš – svestan je Danijel.

Danijel Jovanović

Danijel Jovanović *Foto: Privatna arhiva / Noizz.rs

Kako nastaje jedno delo?

Mnoge zanima baš ovo pitanje, pa smo ga i postavili ovom mladom piscu. Kako sam kaže, o tome bi mogao da govori satima, ali je ipak uspeo da nam objasni u kratkim crtama.

– Roman, koliko god obiman ili kompleksan bio, mora da se rodi iz jedne početne jednostavne ideje. Kod mene je to bila devojčica sa sela koja napušta toplinu svog doma i odlazi u izolovanu planinsku školu. Svi detalji došli su naknadno. Ključ je razmišljati o ideji koju imate, premeštati je po glavi, davati joj različite kontekste i nadograđivati je. Bitna stavka su i sami likovi koji na kraju upravljaju tvojim perom više nego ti sam – govori Danijel i nastavlja:

 

– Ideju za „Severnu kapiju” dobio sam dok sam završavao prethodni roman koji nije objavljivan i na čijim greškama sam mnogo naučio, a samo pisanje trajalo je nekih devet meseci. U to vreme nisam bio zaposlen pa sam mogao da se tome svakodnevno posvetim. Sada pisanje mojih romana zna da dogura i do godinu dana rada. Što se tiče prepravljanja, ono je zaista nekada presudno. Prvu verziju treba shvatiti kao probnu. Na rukopise se vraćam mnogo puta i skoro uvek pronađem nešto što bih popravio.

Severna kapija: Duhovi prošlosti

Severna kapija: Duhovi prošlosti * Foto: Privatna arhiva / Noizz.rs

O pomoći države, inspiraciji i iskustvu

Zanimalo nas je i da li Srbija ima budžetom predviđena sredstva za ovakve stvari, odnosno za izdavanje dela mladih pisaca.

– Koliko ja znam, nema. Retki su konkursi na kojima se to može postići, a i tada to uglavnom bude samo ta jedna odabrana osoba. Skoro sam čuo i da je književna nagrada „Neven” koja se dodeljuje za dela u oblasti dečije književnosti posle više decenija ostala bez podrške države. To valjda govori dovoljno – priča pomalo razočarano.

Inspiracija je za jednog pisca najbitnije i najubojitije oružje koje može da ima. Nije lako uvek je pronaći, ali „plodnost” je nekome nepresušna. Danijel ima unutrašnju želju da ispriča priču.

– Ideje se same nižu, a strast za pisanjem je nešto što se ne može objasniti. Oduvek sam imao velike snove i nekako sam tvrdoglavo verovao da će mi se oni ostvariti. Imam osećaj da ne bi bilo fer, ni prema meni ni prema drugima, da te maštarije ostanu samo u mojoj glavi.

 

Šta bi izdvojio kao posebno iskustvo otkako si postao afirmisani autor?

– Promocije, definitivno! Prva je bila organizovana u biblioteci „Milutin Bojić” i mnogo mi je značila kao zvanično predstavljanje književnom svetu. Tom prilikom učestvovao sam i na tribini sa imenima poput Branislava Jankovića i Aleksandra Gatalice. Druga je bila na Dorćolu u „Bazi Crna ovca”. To je bilo magično veče gde smo ilustratorka Aleksandra Jevtović i ja predstavili kombinaciju naših talenata. Svi su odatle izašli puni pozitivne energije i sa glavama u oblacima. Tada je i meni i njoj bilo jasno da u rukama imamo nešto zaista vredno – navodi mladi autor.

Španski jezik i savet mladim piscima

Danijel je završio španski jezik na Filološkom fakultetu i trenutno se bavi poslom koji iziskuje njegovo znanje.

– Radim za špansku platformu u jednoj stranoj firmi koja se bavi online prodajom. Nisam profesor ni prevodilac kako sam mislio da ću biti, ali svakodnevno komuniciram sa špancima. Valjda se i to računa.

Šta bi savetovao/sugerisao mladim i nadolazećim piscima? Da li je bavljenje književnošću u Srbiji „borba protiv vetrenjača”?

– S vremena na vreme gostujem na kursu kreativnog pisanja u „Bazi Crna ovca” gde sa polaznicima delim svoja autorska iskustva. Često im govorim kako na mom primeru mogu da uče da odustajanje nikada nije opcija, ako talenat i ideja postoje. Treba prepoznati sopstveni talenat i potražiti prave kontakte. Za ovu vrstu posla potrebno je mnogo volje, strpljenja i tvrdoglavosti. Pisanje moraš da voliš i osećaš na pravi način – zaključuje Danijel Jovanović, mladi pisac za čije ime će se, sigurni smo, uskoro još više čuti.

 

(Izvor: Noizz.rs)

Scroll to top