BalkansPress

Dobro došli!

Glumac, režiser, pesnik i pevač Rade Šerbedžija ponovo će obradovati srpsku publiku tradicionalnim prednovogodišnjim koncertima.

Svestrani umetnik sa holivudskom karijerom, koji s godinama nije izgubio na šarmu, nastupiće 20. decembra u beogradskom Domu sindikata i dan kasnije u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Uz već poznati koncertni program, koji je svojevrstan spoj muzike i poezije, Šerbedžija i "Zapadni kolodvor bend" predstaviće uživo i pesme sa glumčevog novog albuma "Vrijeme je draga, vrijeme je".

{adselite}- Koncerte uvek održavam pred Novu godinu, jer sam navikao publiku da se družimo tim posebnim danima kada sabiramo trenutke koje smo proživeli u toj godini i pokušavamo da probudimo u nama emocije i pozitivnu energiju - kaže u intervuju za "Novosti" Rade Šerbedžija. - To je jedini način da budem blizu svoje publike koju volim i za koju čitav život predstavljam neke likove koje kreiram na filmu ili pozornici. To je neka vrsta zajedničke katarze do koje dolazimo sećajući se starih dobrih vremena, ljudi, gradova i navika. Sigurno će navratiti i neko od mojih prijatelja koji će se pojaviti na bini kraj mene.

* Pesma "Vrijeme je draga, vrijeme je" inspirisana je teškom ekonomskom situacijom. Za šta je pravo vreme?

- Vreme je da se uspravimo i da, uprkos teškoj situaciji, pokušamo da sačuvamo dostojanstvo. Bilo je i gorih vremena, ali smo uspeli da sačuvamo živu glavu na ramenima. Hteo sam ovom pesmom reći da i u najcrnjim trenucima, ne smemo zaboraviti na ljubav, toplinu, ljudskost, emociju i poeziju. Ma koliko bilo teško, uvek na kraju dana postoji neka blaga i topla ruka koju stisneš u mraku i drago lice kojem se raduješ i za koga živiš.

* Film je postao vaša najsnažnija umetnička strast, a jedina spona sa teatrom je Šekspirov "Kralj Lir" kojeg igrate leti na Brionima. Zašto ste se distancirali od pozorišta?

- Teatar je moja prošlost. Izuzetno je zahtevan za glumca. Tu treba mnogo odricanja, discipline, posvećenosti. U teatru glumac najbrže stari. Izdaje ga telo, a i pamet. Teatar je umetnost za mlade. Treba se uistinu pomučiti da daješ svake večeri svoju dušu nekom drugom liku i da na kraju dana ostaješ svoj. A svakom glumcu, ma koliko detinjast bio, dođu neke godine kada je prilično teško da se dalje ludira. Starost, ma koliko bili mladi u duši, traži neki smiraj i dostojanstvo koje nam pripada. U teatru još igram samo "Kralja Lira", jer sam dovoljno star ali i mlad za tu najveću i najzahtevniju dramsku ulogu ikad napisanu.

* Sa sinom Danilom snimate svoj prvi igrani film "Oslobođenje Skoplja", koji zajedno režirate?

- Kada sam napisao scenario "Oslobođenje Skoplja" sa svojim drugarom Dušanom Jovanovićem, po njegovom sjajnom pozorišnom tekstu, koji smo krajem sedamdesetih toliko uspešno igrali po Jugoslaviji i svetu u briljantnoj režiji Ljubiše Ristića, predložio sam svome sinu da režira taj film. Rekao mi je da neće, jer je to moj san koji treba sam da ostvarim. Na kraju je pristao da zajedno režiramo, divno sarađujemo i čini mi se da pravimo značajan film. Igram svoju staru ulogu, Georgija Potevskog, jer taj lik i nema godina. Mislio sam da ulogu dam Nebojši Glogovcu, ali ma koliko sam zaljubljen u tog glumca, jer smatram da je briljantan, ipak, sam zadržao nešto slave i za sebe. A Glogi je odigrao jednu manju ulogu, toliko važnu i toliko sjajno, da me je ponovo zadivio. Volim da učim ovaj zanat. Nekada sam ga učio od Ljube Tadića, Pavla Vuisića, Cice Perovića i Sonje Savić, a sada, eto, učim od Nebojše Glogovca.

* Pre nekoliko godina ste rekli da ste srećni što među ljudima popuštaju nacionalne tenzije i napetost. Ali, tenzije na relaciji Beograd - Zagreb se vraćaju...

 

 

- Bolje je. Mnogo je bolje. Eto, otvorena je i avionska linija Beograd - Zagreb. Opet ću za samo 30 minuta stići do Beograda, popiti piće sa nekim starim drugarima i vratiti se kući. Mada moja kuća nije više u Zagrebu, nego u Rijeci i Istri. Što se tiče ovih vrućih političkih prepucavanja po novinama, to je samo predizborni folklor na koji smo već navikli. Ovi južnoslovenski narodi, nemaju drugu sudbinu osim zajedničke. Ili da se vole ili da se mrze. Ali tu su zajedno privezani za iste planine, reke i mora. I čitav svet ih drži za iste Slovene. Čudan narod, talentovan narod, emotivan narod, okrutan narod. I dobar narod, uprkos svemu! 

* Imamo li snage da se obračunamo s prošlošću?

- Prošlost naša je deo naših života. Nju ne možemo i ne smemo zaboravljati. Ali, ne možemo i ne smemo za sve ono što nam se dogodilo loše u prošlosti, kriviti ljude koji nemaju nikakve veze sa tim događajima. Ratovi su užas. Ostavljaju za sobom samo pustoš i nesreće. I izgleda da su neminovni deo naših života. No, da bismo živeli, treba da naučimo da opraštamo i da se ponovo nadamo. Život je neizmerno težak i bolan, ali i neizmerno zanosan i lep.

* Uz grupu "Dubioza kolektiv", jedna ste od retkih ličnosti sa javne scene koja je podržala demonstrante u Sarajevu zbog nezadovoljstva ekonomskom situacijom?

- Obožavam momke iz "Dubioze kolektiv", baš kao nekada "Idole" ili Džonija Štulića. Što se tiče podrške, slučajno sam se zatekao tamo i pridružio se protenstantima na ulicama Sarajeva. Nisu to nikakvi članovi političkih stranaka. To je raja, koja više ne može da izdrži bedu u kojoj živi. Dogorelo je do noktiju. Počeće demonstracije i u drugim državama. I ne samo kod nas. Ceo svet će uskoro planuti novom revolucijom. Ne znam šta će biti i kuda će to sve otići. Opet imamo proletarijat. Samo nema odvažnih i dovoljno pametnih ljudi da osmisle i povedu socijalne revolucije. Kapitalizam mora da padne ili da se u korenima menja.

* Svojevremeno ste bili veliki boem, da li danas idete u kafanu?

- Da, još volim kafane, iako u njima već odavno nema nekih dragih ljudi sa kojima sam pio vino. Ali sa svakom čašom koju ispijam, oseti moja usna ukus davnih dana i blesne na tren u mom sećanju neko drago lice mojih drugara, koji još sede sa mnom za istim stolom - Ljuba Tadić, Pera Kralj, Bata Stojković, Ivica Vidović, Paja Vujisić, Zoran Radmilović, Peđa Vušović, Sonja Savić. Moji stari mladi prijatelji.

(Izvor: Telegraf.rs / Emilija Cvijanović)

 

FacebookTwitterLinkedin

Pin It

 

 

Scroll to top