BalkansPress

Dobro došli!

Ambasador Amerike u Srbiji gospodin Kajl Skot je od one vrste diplomata koji ne gaje nadmenost prema ljudima i zemlji u koju su stigli, bez obzira na činjenicu da gospodin Skot predstavlja najmoćniju zemlju sveta. Nalazi vremena i za neformalna druženja, usavršava jezik, koji inače odlično govori, i sa suprugom je redovan gost beogradskih pozorišta.

Duboko je svestan problema iz neposredne prošlosti koji opterećuju naše dve zemlje i izazova sadašnjosti, ali nema problem da o tome govori. Zato smo u razgovoru prvo krenuli od tih nerazumevanja, tačnije od najsvežijeg predloga da se oni prevaziđu, i ambasadora pitamo da li je upoznat sa mišljenjem Atlantskog saveta SAD, uticajne nevladine organizacije iz Vašingtona, da Amerika treba da predloži istorijsko pomirenje sa Srbijom.

- Čitao sam izveštaj Atlantskog saveta i mišljenje eksperata se odnosi i na zemlje regiona. Što se tiče pomirenja, to je više pitanje za narod u Srbiji nego u Americi. Već duže vreme od pada Miloševića Amerika je napravila zaokret i gradimo partnerstvo sa Srbijom, podržavamo je u strateškom opredeljenju za ulazak u Evropsku uniju i podržavaćemo sve što Srbija traži. Pitanje je da li narod Srbije želi da napravi zaokret.

 

*Da li ste razmišljali o tome kako su se i zašto SAD i Srbija, posle dugog prijateljstva građenog po raznim osnovama, u nekom trenutku razmimoišle. Koliko krivice u tom „kvarenju” odnosa imaju SAD, a koliko Srbija?

- Mislim da to nerazumevanje počinje od 90-ih godina prošlog veka. Treba uzeti u obzir da ni Amerika ni NATO nisu započeli krvavi sukob na prostoru bivše Jugoslavije. Mi smo se uključili tek kad su narodi Jugoslavije pokazali da su nesposobni da reše konflikt. U tom smislu ne vidim mnogo koristi od toga da upiremo prstom na onog ko je kriv. Važnije je da vidimo šta je potrebno uraditi. Fokus je na budućnosti, pomirenju u regionu i pravljenju okvira za bolju poziciju svih zemalja za pristup EU gde će pitanje granica biti manje važno.

Formiranje kosovskih oružanih snaga mora biti u okviru kosovskog ustava, a to zahteva konsultaciju svih naroda koji tamo žive
Foto: O. Bunić / RAS SrbijaFormiranje kosovskih oružanih snaga mora biti u okviru kosovskog ustava, a to zahteva konsultaciju svih naroda koji tamo žive

*Kako tumačite činjenice da su Srbi odrasli (a i danas odrastaju) na zapadnoj, pre svega američkoj kulturi i stilu života - gledali smo vaše filmove, čitali stripove, slušali muziku, kopirali modu - a Zapad uporno na nas gleda kao na „male Ruse”?

- Ne bih se složio sa tom konstatacijom. Nisam čuo da ljudi u mojoj zemlji, kao ni u zapadnoj Evropi govore o Srbima kao o malim Rusima. Vi ste kulturološki i istorijski deo Evrope. Većina Amerikanaca i Evropljana uglavnom se seća prekida odnosa između Beograda i Moskve u periodu postojanja Jugoslavije i borbe da se sačuva nezavisnost, a bili ste pod velikim pritiskom, tako da se ne može o vama govoriti kao o malim Rusima. Češće sam se tim izrazom susretao ovde i u Moskvi nego na Zapadu. U mojoj zemlji to nisam čuo.

*Šta je vaše lično mišljenje?

- Mislim da su Srbi Evropljani, sa velikim doprinosom evropskom kulturnom nasleđu, kao i nauci, i o tome ne treba diskutovati.

*Savršeno govorite naš jezik, upoznali ste našu kulturu i, koliko sam shvatio, iskreno ste oduševljeni pozorištem, ali i drugim kulturnim sadržajima. Šta cenite kod Srba, a šta nam zamerate i jeste li imali neke predrasude?

- Prvo, hvala na komplimentu, ali ne mislim da baš perfektno govorim srpski, svaki dan se borim sa gramatikom i rečnikom. Vaš kulturni život je iznenađujuće bogat, ali uživam i u drugim stvarima u Srbiji. Ne mogu da zaboravim prijateljstvo sa kojim smo dočekani moja porodica i ja, kao i gostoprimstvo prema ostalom osoblju ambasade. Fantastični su hrana, priroda, lepota zemlje je neverovatna, kao što je i doprinos Srba nauci, muzici, kulturi i sportu impresivan. Predrasuda nemam. Pre nego što sam došao, ozbiljno sam se pripremao i mnogo čitao o vašoj zemlji. Međutim, brine me tabloidizacija i što rijaliti programi uređuju život Srbije. I ne samo zato što to znači da nema potpune i otvorene debate o onome što se događa u zemlji već tabloidni članci šire strah kod ljudi i doprinose predrasudama, što otežava pomirenje među narodima.

 

*Zašto se diže tolika buka oko Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu? Kako bi SAD reagovale u slučaju eventualnog davanja diplomatskog statusa tom centru?

- Mislim da buka dolazi od onih koji zahtevaju da ljudi koji su vatrogasci i obučeni su da pruže pomoć u vanrednim situacijama dobiju diplomatski i teritorijalni imunitet. To nije normalno. I mi i rukovodstvo Srbije bi trebalo da se zapitamo - zašto je to toliko važno za Moskvu i zašto to zahtevaju. Šta mi kažemo? U vezi s ovim Srbija bi trebalo da bude pažljiva i sumnjičava jer taj zahtev nije u redu. Mi ćemo nastaviti da budemo sumnjičavi i da se pitamo šta su krajnji ciljevi za eventualno davanje diplomatskog statusa centru u Nišu.

*A diplomatski status za NATO vojnike?

- To u stvari nije tačno. Vojnici NATO koji dolaze u Srbiju svaki put moraju unapred dobiti dozvolu od srpskih vlasti. Oni dobijaju funkcionalni imunitet po ugovoru Srbije sa NATO, ali nemaju diplomatski ni teritorijalni imunitet, i sve što sa sobom donesu podložno je proveri od Vlade, a to nije slučaj u diplomatiji. Dok ovde ispunjavaju svoje dužnosti u objektima koji pripadaju Vojsci ili Ministarstvu odbrane, pod budnim su okom Vlade Srbije. To što se zahteva za centar u Nišu nije isto što i status za NATO vojnike.

*Da li je neko od predstavnika Zapada bio u tom centru?

- Ne mogu da kažem za druge zemlje, ali mi smo poslali ljude iz ambasade po pozivu centra u Nišu. Ali nije pitanje šta su oni sada, pravo pitanje je zašto se traži diplomatski status za humanitarni centar i šta može da bude. Jer u tom slučaju on bi bio zatvoren i za javnost i za Srbiju, a formiran je kao zajednički centar Srbije i Rusije.

*Srbi većinski veruju da im je Amerika otela Kosovo, pretpostavljam da ste i sami bili u prilici da to čujete. Šta je vaš odgovor na to?

- Moj odgovor je da se slažem sa predsednikom Vučićem da u Srbiji ima mnogo mitova vezanih za Kosovo. Nije sporno da je Kosovo igralo veliku istorijsku i kulturnu ulogu u životu Srba, ali takođe ne može se sporiti da Kosovo već generacijama ima većinsko albansko stanovništvo, a ne srpsko. Možemo da se ne slažemo u vezi sa onim šta se tačno dogodilo devedesetih godina, ali mislim da je jasno da je većina naroda na Kosovu tražila nezavisnost, smatrajući da Beograd ne izlazi u susret njihovim potrebama. Mislim da će unutrašnji dijalog koji je predsednik Vučić pokrenuo dovesti do otvorene diskusije o kosovskom pitanju i razraditi opcije kako bi se odnosi normalizovali u budućnosti. Naravno, biće teško doći do pravog odgovora, ali mislim da bi taj dijalog i onaj u Briselu trebalo da daju doprinos rešenju i da rukovodstva i u Beogradu i u Prištini čekaju teške odluke.

*Kako vi gledate na problem Kosova i na ono što je trenutna situacija? Postoji li način i put da Srbi i Albanci nađu zajednički jezik i interes na održiv način i bez prisile spolja?

- Jedino stabilno dugoročno rešenje doneće dugi razgovori i direktan dogovor između Srba i Albanaca, uključujući i Briselski dijalog koji podržavamo.

Skot u razgovru sa novinarom Blica
Foto: O. Bunić / RAS SrbijaSkot u razgovru sa novinarom Blica

*Čak i neki albanski intelektualci kažu kako je problem sa Kosovom u tome što je njegova državnost zapravo zasnovana na kazni za Srbiju? Ima li istine u tome?

- Prilikom raspada bilo koje države, pa tako i bivše Jugoslavije ili Austrougarske posle Prvog svetskog rata, neki narodi su dobili, a neki izgubili. To ne može da se izbegne, ali sada treba misliti na sadašnjost i budućnost. I za Kosovo i za Srbiju je važno da se podrže u pristupanju Evropskoj uniji. Mađarska je izgubila teritorije u Rumuniji, Slovačkoj, severnoj Srbiji i u severoistočnoj Hrvatskoj, ali je budućnost sve ove zemlje dovela u Evropsku uniju.

*Šta ste tačno mislili kad ste rekli da Kosovo ne treba da žuri sa formiranjem vojske?

- Formiranje kosovskih oružanih snaga mora biti u okviru kosovskog ustava, a to zahteva konsultaciju svih naroda koji tamo žive. Mi podržavamo kosovsku nezavisnost i svaka zemlja ima pravo na izbor strateškog partnera i da unutar svoje teritorije formira bezbednosne snage, ali i to zahteva saglasnost svih naroda koji žive na Kosovu.

*Da li je ipak kosovska vojska pretnja stabilnosti regiona?

- Ne vidim zašto bi bila. Vojska Kosova nije ništa veća pretnja nego što su, primera radi, vojske Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, Grčke, Bugarske...

 

*Imate li i vi utisak da se ovde proizvodi više istorije nego što se može potrošiti?

- U stvari, mislim da se ta rečenica pripisuje Čerčilu, i istinita je. Prošlost je prošlost i treba je tamo ostaviti i gledati na budućnost. Tako da jednog dana možemo reći da ste stvorili istoriju, i to pozitivnu, ne samo za sebe već i za svoje susede i za čitavu Evropu.

*Čvrste i kvalitetne ljudske, pa i međudržavne veze između naših zemalja sežu duboko u prošlost, ali i one iz sadašnjost obavezuju na prijateljstvo. Kako vidite budućnost američko-srpskih odnosa?

- Kroz istoriju, u preko sto godina diplomatskih odnosa, Srbi i Amerikanci su bili partneri i saveznici skoro sve vreme. Bili smo saveznici u Prvom svetskom ratu, naši medicinski timovi su pružali pomoć u Srbiji, srpska zastava se tokom Prvog svetskog rata vijorila na Beloj kući. Tokom Drugog svetskog rata američka avijacija je učestvovala u zajedničkoj borbi protiv fašističke okupacije, gotovo polovina pilota je dala živote za zajednički cilj. Posle spasavanja oko 500 američkih pilota koji su oboreni na teritoriji Srbije tokom Drugog svetskog rata, Amerika duguje večitu zahvalnost Srbiji. Naši odnosi su uvek bili dobri, sa izuzetkom devedesetih godina prošlog veka, tokom vladavine Slobodana Miloševića. Posle njegovog pada ponovo smo uspostavili prijateljske odnose i dali smo preko jedne milijarde dolara pomoći Srbiji. Ti odnosi su sve bolji i bolji, ali u javnosti još mnogi ljudi ne mogu da prevaziđu tumačenje uloge Amerike u ovdašnjim zbivanjima. Moj posao je da nastavim u tom pravcu i dam svoj doprinos.

U Americi vas ne zovu malim Rusima. To sam čuo ovde i u Moskvi: Skot
Foto: Marko Đoković / RAS SrbijaU Americi vas ne zovu malim Rusima. To sam čuo ovde i u Moskvi: Skot

*Šta je bila najveća greška Slobodana Miloševića koja je dovela do prekida odnosa Srbije i SAD?

- Ne bih upirao prstom na jednu stranu, svi lideri u regionu su pravili mnogo grešaka devedesetih. Međutim, Milošević je jasno koristio etnički motivisanu politiku kako bi održao vlast, rizikujući da razruši Jugoslaviju. Njegova vlada je naoružavala različite grupe u susednim zemljama, što je dovelo do brutalnog građanskog rata, rušenja gradova, hiljade i hiljade ubijenih ljudi, počinjeni su ratni zločini upravo ovde, u srcu Evrope. Put kojim je on krenuo, vodeći ovu zemlju i čitavu Jugoslaviju ka propasti, po mom mišljenju je tragičan za čitav region.

*Zar nije rat počeo priznanjem Slovenije i Hrvatske, koje su priznale Nemačka i SAD?

- U početku su SAD stajale iza jugoslovenske federacije, ali mnogi su rekli da ona neće opstati. Kriviti Zapad za raspad Jugoslavije možda zvuči zgodno, ali u tome nema istine. Slovenija je zbog Slobodana Miloševića odlučila da izađe iz Jugoslavije na partijskom Kongresu u Beogradu, posle i Hrvatska i Zapad s tim nema ništa. Priznavanje nezavisnosti tih zemalja je od Amerike i mnogih drugih zemalja bilo samo uvažavanje realnosti na terenu.

*Kada će Srbi prestati da se ljute na Amerikance, a kada će Amerikanci prestati da nam prete?

- Sa vama radimo kao sa partnerima, a ja sam pogrešna osoba da odgovorim na pitanje kada će Srbi prestati da se ljute na Amerikance. To je pitanje za Srbe.

*Ovaj intervju izlazi u novogodišnjem izdanju naših novina. Možemo li čuti neku optimističnu, a realističnu poruku?

- Naši odnosi su dobri, postaju sve bolji i dalje će se razvijati. Jedva čekam posetu američkih zvaničnika Srbiji i mislim da će do toga doći početkom naredne godine, sa novim šefom kancelarije za Evropu. Takođe, sa zadovoljstvom očekujem dalji progres Srbije u procesu integracija. Sledeća godina može biti veoma važna za Srbiju, kao i za ostale zemlje regiona, ukoliko vaši lideri nastave sa ispunjavanjem ciljeva u vezi s vladavinom prava i prihvatanjem evropskih standarda i da ne dozvole da ostanu sputani nesporazumima iz prošlosti. Ako svi lideri budu nastojali da gledaju u budućnost, vidim vas u Evropskoj uniji.

 

Preuveličane nade u Trampa

*U Srbiji je izbor gospodina Trampa za predsednika slavljen gotovo koliko i kod njegovih pristalica u Americi. O čemu se radi, šta su to Srbi prepoznali u Trampu?

- Pretpostavljam da su Srbi pomislili da će predsednik Tramp biti vesnik promene američke politike i da će doneti promenu u politici spram ovog regiona. Možda su ove nade preuveličane jer sve zemlje politiku baziraju na interesima i nema značajnijih promena ni u administraciji predsednika Trampa, koja je posvećena značaju Evrope i punoj integraciji Srbije u Evropsku uniju.

O balkanskim političarima

*Znam da vas ograničava diplomatska korektnost, ali bih voleo da čujem vaše mišljenje o balkanskim političarima, a naročito o ovima u Srbiji?

- Malo mi je nezgodno da kao diplomata govorim o tome, ali odgovoriću ovako. Doživljavam ih kao vrlo raznoliku grupu ljudi, što čini politiku zanimljivom, ali to nekad zna biti frustrirajuće. Mnogi se ne fokusiraju na duži period, već na ono što se trenutno dešava i na trenutnu političku korist i mnoge njihove izjave često dolivaju ulje na vatru prouzrokujući nove tenzije. Bilo bi bolje da imaju dugoročnije vizije i da gledaju u budućnost.

(Izvor: Blic.rs)

Scroll to top