BalkansPress

Dobro došli!

Bivši oficir JNA, Amir Reko iz sela Gudelj kod Goražda, čovek koji je spasao 45 srpskih civila iz sela Bučje od sigurne smrti.

On je to učinio samo tri dana pošto mu je srpska strana u kući spalila majku i nekoliko članova porodice.

Amir Reko rođen je u malom selu Gudelj, kod Foče, u kojem su živeli i Srbi i Muslimani. A onda se desilo da je SFRJ počela da se raspada. Amira je to zadesilo u Zaječaru, a rat u Bosni ga zatiče na mestu oficira JNA. S jedne strane, imao je potrebu da čuva bratstvo i jedinstvo, da bude veran JNA, ali situacija na terenu je bila nešto sasvim drugo. Ostao je u armiji sve dok se rat nije prelio na teritoriju BiH, i dok borbena dejstva nisu počela u njegovom rodnom mestu, a onda dezertirao.

U jednom trenutku Amir dobija naređenje da uđe u selo Bučje, u kojem je tog momenta bilo 45-oro Srba. Komanda je glasila: „Očistite selo!“

 

Dobio je zamerku što se toga nije i sam setio ranije, a on je provokativno pitao: "Šta to znači očistiti, hoćete decu da pobijem“? Rekli su mu: Da!

Rekao je da on to neće izvršiti. Poslali su drugu brigadu da to uradi, oni su krenuli, ali je Amir rekao da će poći sa njima. S namerom da spreči pokolj. Naredio je da ne sme nijedan metak da se ispali, dok Amir ne završi razgovor sa Srbima. Došla su trojica Srbina i rekao im je u kakvoj su situaciji, da se moraju predati, i da im on može obezbediti da se spasu.

Poverovali su mu, plakali su i odlučili da predaju oružje. 

Želju za osvetom nije imao, jer mu je sve vreme pred očima bila majka, njeno vaspitavanje, njene reči i poruke. Uprkos slici da je izgorela, jer su je zapalili ljudski izrodi. Kaže da mu je majka šapnula da uradi to što je uradio. Jer, dobrota mora pobediti, drugo ništa nema smisla.

Sin jednog od trojice Srba sa kojima je Amir pregovarao, Milivoje Čarapić, rekaa je da su Bučjani, među njima i on, tada ostali živi samo zahvaljujući bogu i Amiru Reku.

Amir ne smatra da je to junačko delo, samo delo čoveka i da ga to ne razlikuje od drugih Ljudi, sa velikim Lj. Zato veruje da ova priča treba da ostane samo kao neka poruka, a ne kao neko herojstvo.

Zbog toga što je spasao Srbe, Amir dobija informaciju da hoće da ga likvidiraju Muslimani.

 

Posle svega toga, Amir se obreo u Danskoj, kao izbeglica. Takav kakav je, neustrašiv i uporan, snašao se, počeo veliki i unosan biznis. Osniva porodicu, dobija dve ćerke, ali mu brak ne opstaje.

PROČITAJTE: NOVE PROVOKACIJE IZ PRIŠTINE: Vučiću prete linčom kao Đuriću!

2008. godine odlučuje da se vrati u Bosnu. I sudbina ponovo upliće prste. Kada je, kao mladić, otišao na Vojnu akademiju, Amir je srce ostavio lepoj Azri, ljubavi svog života. Poštar se propisno umorio razmenjujući pisma, ali kada je jednom došao na odsustvo i želeo da vidi Azru, rekli su mu da se udala.

Godine su prolazile, Azra i Amir su živeli svoje živote, a da ništa jedno o drugom nisu znali. Posle 25 godina, Azra i Amir su se ponovo sreli.

Amir je 2008. godine došao u Sarajevo i sedeo sa jednim drugom. Sa njima su bile dve žene. Kada su otišli, drug mu je rekao: „Znaš li, Amire ko je ona starija žena“? To je majka tvoje bivše devojke Azre.

Rekao mu je i da Azra ima sina i ćerku, da joj je muž poginuo. On je poželeo da vidi Azru. I video je. Nedugo zatim, poželeli su da se venčaju. To su i uradili. Danas su u braku, presrećni.

(BalkansPress / Prva)

Scroll to top