BalkansPress

Dobro došli!

"Oko 19.50 sa leve strane aviona, pa nakon nekoliko sekundi i sa desne strane počele su eksplozije. Znali smo da kreće, da je početak, iako neki još nisu verovali u to", svedoči Nebojša Nikolić, pilot 127. lovačke eskadrile, jedan od prvih koji je tog 24. marta 1999. poleteo u odbranu države.

- Sa ponosom pričam o svim pripadnicima vazduhoplovsta, među njima i o onima koji nisu preživeli. Dali su život za odbranu države, a ja sam samo imao malo više sreće - otpočeo je Nikolić priču o toj noći na nedavno održanoj tribini "U predvečerje rata", u Muzeju vazduhoplovstva.

 

On kaže da je tada postojalo deset funkcionalnih aviona spremnih za odbranu, dok su ostali bili takvi da su se sa njih skidali delovi da bi se ovih deset potpuno osposobilo. Eskadrila je, kako objašnjava ovaj pilot, tog jutra zaposela četiri aeordroma na teritoriji Jugoslavije, a na svakom je uzeto po dva aviona, osim na Batajničkom vojnom aeorodromu gde su četiri aviona bila u pripravnosti.

Mig 29

*Foto: Profimedia / Mig 29

- U Batajnici se nalazilo svega pet pilota sposobnih za sve uslove leta, a ja sam bio jedan od njih - nastavlja priču Nikolić i dodaje da je znak za uzbunu bio negde oko 18 sati, te da su dva pilota bila uz avione u pripravnosti broj dva, koja je značila da piloti budu uz avion, dok je prva pripravnost značila pilote u avionima. Ubrzo, oko 19 sati, stigao je i signal za tu pripravnost jedan i on je seo u svoj "mig 29".

Prve eksplozije...

Međutim, oko 19.50 dolazi do eksplozije prvo sa leve strane, a ubrzo i sa desne u odnosu na avion i onda je sve počelo, uprkos neverovanju mnogih da će do bombardovanja doći. Ubrzo je stiglo naređenje da se svi sklone u skloništa koja su bila pored aviona.

 

- Zapalio sam cigaretu i posmatrao. Svi su bili uplašeni, a jednom vojniku se tresla brada. Rekao sam mu samo da se ne boji ničega, jer boli samo vreme čekanja, ne i smrt - objašnjava ovaj pilot svoj prvi susret sa bombardovanjem.

Posle nekog vremena dolazi novi signal, ovaj put za poletanje. Nikoliću prilikom penjanja na metalnoj prečagi spada baterijska lampa koja je značajna za noćni pregled aviona. On je ubrzo seo u avion, vezao se i nakon složenog pokretanja vinuo se u vazduh. Tu je odmah došlo do problema.

*Foto: Profimedia

- Ustanovio sam kvar na jednom od veoma značajnih uređaja, naročito za noćno letenje. Nije mi radila kursna sistema. Odmah sam javio preko radio stanice, a komandant mi je rekao da imam magnetni kompas koji služi za krajnju nuždu, neophodan migu 29, budući da menja brzo svoj položaj u prostoru - navodi pilot i dodaje da je tako poleteo. Onda su mu javili da u Vojvodini ima veliki broj ciljeva i da odmah poleti na 3.000 metara i zauzme zonu Zrenjanin-Bečej.

Odmah nakon njegovog odvajanja sa piste desila se eksplozija iza njega, što je malo zabacilo avion. Nikolić je nastavio dalje, kada se javio drugi problem - oficir za navođenje mu nije odgovarao, uprkos njegovim brojnim pokušajima da stupi u kontakt s njim, što je odmah izazvalo sumnju kod njega da je tomahavk baš pao na stanicu kod Pančeva, pa mu se oficir zbog toga ne javlja.

Borbeni zaokret

Vedra noć, polumesec, Nikolić je krenuo ka Zrenjaninu. Pošto se oficir nije javljao, rešio je da krene u manevre za izbegavanje avijacije, a za to vreme je ispaljeno šest raketi na njegov avion. Znao je da ih je puno, a kretao se u blizini Zrenjanina, jer mu je svetlo grada bilo jedini orijentir.

*Foto: Vesna Lalić / RAS Srbija

- Onda sam krajičkom oka primetio neku senku koja je zaigrala po mesecu. Gledao sam sve vreme u nebo tražeći nekog. Teško se to vidi po mraku, pa sam krenuo u borbeni zaokret. Ubrzo se sa moje desne strane pojavio jedan plamičak, ličio je na plamen gasa. Naglo se proširio preko kabine, obuhvatio je u celosti, našao sam se u vatrenoj kugli u plamenu. Ruke su počele da osećaju toplinu. Javio sam poslednju poziciju gde se nalazim. Mesto Knićani. Javio sam da sam u plamenu pogođen i iskočio sa 3.000 metara. Tada se odvojila kabina, kao da sada gledam svoje noge kako se odvajaju od aviona - objašnjava mirno ovaj pilot i dodaje da se padobran ubrzo otvorio, a on je čuo zvuk aviona u pozadini. Padao je na ušće Tise u Dunav u blizini Titela, na vrlo močvarno područje, puno kanala i vrba.

 

Spasonosna vatra

Završio je, srećom, na oranici. Policija je ubrzo došla do njegovog aviona koji je pao 300 metara dalje. Međutim, uprkos ispaljenim signalnim mecima, policija ga nije primetila i on ubrzo gubi signalni pištolj.

Oko jedan sat po ponoći, pojavljuju se helikopteri, a on se snalazi tako što pali suvu travu da bi ga primetili. To mu je i pomoglo, helikopter je sleteo blizu njega.

Nebojša Nikolić drži jaknu oštećenu te noći

*Foto: Printscreen / RAS Srbija / Nebojša Nikolić drži jaknu oštećenu te noći

- Pitali su me kako sam, da li su mi ruke, noge na mestu i odatle smo krenuli u Batajnicu - navodi Nikolić i dodaje da je dalje prebačen na VMA. Sutradan ga je posetio general Veličković.

- "Nikoliću, jesi li znao na koga ideš i koliko ih je", pitao me je. Rekao sam mu da znam da ih je bio popriličan broj, a on je uzvratio - 24 aviona. Svaki od mojih kolega tokom celog rata imao je toliko protivnika protiv sebe - zaključio je ovaj hrabri pilot.

Javna tribina "U predvečerje rata" povodom obeležavanja godišnjice od početka NATO bombardovanja SRJ održana je u petak u Muzeju vazduhoplovstva, a pored Momira Bulatovića, tadašnjeg predsednika Savezne Republike Jugoslavije i generala Božidara Delića komandanta 549. mehanizovane brigade, o svojim sećanjima na kobni dan progovorio je i Nebojša Nikolić, pilot.

(BalkansPress / Blic.rs)

Scroll to top