BalkansPress

Dobro došli!

Osnabrik, decembra – Subota ujutro, dok grad spava mirnim evropskim snom, ljubazni domaćini otvorili su mi kapiju nekadašnjeg najvećeg logora za oficire ratne zarobljenike Jugoslovenske kraljevske vojske u Nemačkoj. Snežne pahulje, trava zarasla u korov, nadograđena zaštitna žica, dve stare originalne barake kakve su bile pre 65 godina i puno nekih novijih objekata koje su kasnije podizali Britanci, koji su tu posle maja 1945. imali svoju vojnu bazu. S jedne strane logora železnička je pruga, s druge nove izgrađene privatne kuće. Mir i tišina caruju ovim prostorom.

 

Osnabrik, „Oflag 6 C” logor u kojem je u Drugom svetskom ratu bio zatvoren cvet vojne inteligencije Jugoslovenske kraljevske vojske, oficiri koji se nisu mirili s porazom u Aprilskom ratu. Njih više od 6.000 bilo je smešteno u pedesetak baraka opasanih bodljikavom žicom uz stražarske tornjeve načičkane mitraljezima. Na svakog zarobljenika određeno je četiri kvadratna metra prostora. U jednoj sobi u baraci bilo je dvadesetak oficira.

Zarobljeni jugoslovenski oficiri bili su zaštićeni Ženevskom konvencijom, životi im nisu neposredno bili ugroženi, nisu morali ni da rade. Svako jutro bilo je postrojavanje, starešine baraka davali su raport divizijskom generalu Milanu LJ. Popoviću, on je raportirao armijskom generalu Dimitriju Živkoviću, a on je u ime svih oficira predavao raport o brojnom stanju nemačkom generalu komandantu logora.

Bili su jugoslovenski kraljevski oficiri ratni zarobljenici, ali su i u tim uslovima zadržali oficirski ponos i dostojanstvo profesije. Negde odmah posle dolaska u logor, počela su prva odvajanja po nacionalnoj osnovi, oficiri Hrvati odmah su se odvojili u poseban deo logora. Svako jutro su podizali svoju hrvatsku zastavu i posle mesec dana Nemci su ih pustili kući. Oficire Jevreje, a bilo ih je skoro 500, Nemci su prvo grupisali u lošije barake, ali su posle protesta ostalih jugoslovenskih oficira prestali da ih maltretiraju, jer su Nemci Ženevsku konvenciju ipak poštovali koliko-toliko. Život u logoru svodio se na slušanje vesti Bi-Bi-Sija na prošvercovanom radio-aparatu, svakodnevna postrojavanja ujutro i uveče, ali i sportske i kulturne aktivnosti. U logoru je bilo čak pet fudbalskih timova, igrale su se utakmice kojima je prisustvovao celokupni sastav logora.

 

Jedan od tih timova igrao je 1943. godine u sastavu: Sava Adžić, Andrija Vajs, Ivan Joksić, Živojin Gucić, Božidar Trifunović, Gavra Gavranović, Vojislav Nikolić, Stojan Stojanović, Drago Petrović, Živojin Milovanović, Stevan Krivokapić, Branko Radosavljević, Momčilo Rajić. Oficiri su imali i svoje pozorište u kojem su davali predstave, kao recimo, „Koštanu”. Imali su i redovnu versku službu koju je obavljao sveštenik, oficir Milan Jovanović. Zarobljenici su dobijali pakete hrane od Crvenog krsta iz Srbije i nikada se nije dogodilo da su Nemci otvorili bilo koji paket. Čak ni pred kraj rata kada hrane nije bilo ni u Nemačkoj.

I onda je 6. decembra 1944. godine britanska avijacija brutalno bombardovala logor jugoslovenskih kraljevskih oficira. Bila je noć, a zarobljenici ni u vreme tog bombardovanja nisu smeli da izlaze iz svojih baraka jer bi nemačka posada logora odmah otvarala vatru. Po logoru su padale britanske fosforne bombe, 116 jugoslovenskih oficira tada je ubijeno, šezdesetak ih bilo ranjeno. Nemci su kasnije otpočeli s raseljavanjem logora, kolonu zarobljenika je kod Osterkapena opet bombardovala po danu britanska avijacija i tada je poginulo još 14 jugoslovenskih oficira. I konačno krajem rata Britanci su oslobodili jugoslovenske kraljevske oficire.

Dok stojim u hladno subotnje jutro pored ostataka barake 54, u kojoj je četiri godine u sobi broj 15 bio i moj otac kao aktivni potporučnik Jugoslovenske kraljevske vojske, razmišljam kako je tužna bila sudbina tih oficira. Zašto su ih Britanci dva puta bombardovali, a znali su da je to logor naših oficira? Postoje snimci RAF-a na kojima je obeleženo da su tu ratni zarobljenici. Da li je logor u Osnabriku, zapravo, mogao da bude srpska Katinska šuma? Deo naših mlađih oficira vratio se 1945. u Jugoslaviju, najveći deo viših oficira, posebno generala, otišao je za SAD, Kanadu, Australiju, Britaniju. Bojali su se komunista u Jugoslaviji.

Posle 65 godina od britanskog bombardovanja logora u Osnabriku je održana velika komemoracija, svetu arhijerejsku liturgiju služio je vladika srednjoevropski Konstantin. Položeni su i venci na grobove i spomen-kosturnice poginulih oficira. Bili su tu i predstavnici Vojske Srbije, vojni ataše iz Berlina, naši oficiri na školovanju u Nemačkoj, generalni konzul Srbije iz Hamburga. I ljudi koji su najviše učinili da se tragične žrtve od pre 65 godina ne zaborave, pre svega gospođa Ljelja Slijepčević i paroh crkve u Osnabriku otac Siniša Vujasinović. U hramu Srpske pravoslavne crkve u Osnabriku bio je i biskup Franc Rode, kao i gradonačelnik Osnabrika, Burhard Jasper. Svi godinama dolaze ovde, a učenici gimnazije u Osnabriku rade maturske radove na temu tog logora i njegovog bombardovanja.

Nama je trebalo 65 godina.

(BalkansPress / Politika)

Scroll to top