BalkansPress

Dobro došli!

Nekadašnji savetnik Slobodana Miloševića, Zvonimir Trajković, pokazao je makedonskom novinaru Vasku Eftovu u emisiji “Vo centar” kartu Makedonije podeljenu između Bugarske i Albanije, za koju kaže da je iz “nemačkih obaveštajnih izvora”.

Trajković je u emisiji “Vo centar” govorio o operaciji “Vruć vetar”, koja je trebala da usledi odmah nakon agresije NATO pakta na Srbiju, po kojoj je trebalo da dođe do podele i nestanka Makedonije.

On je poznatom makedonskom novinaru ispričao anegdotu sa sastanka Miloševića i Lorda Ovena iz 1996. godine, na kom je Oven upitao Miloševića “koliko misli da će Makedonija da opstane”, na šta mu je Milošević odgovorio da “misli da će opstati 10-15 godina”. Na to mu je Oven rekao “mnogo im dajete, neće više od 5-6 godina”.

Oven je 1996. godine bio upoznat sa tom kartom podeljene Makedonije.

 

– Lord Oven je tada računao da će 2000 – 2001. godine “Vruć vetar” očistiti Makedoniju. Zato se i dogodila pobuna Šiptara 2000. godine, i zato ste bili primorani da pravite “Ohridski sporazum”– rekao je Trajković.

Trajković se osvrnuo i na prevrat koji se desio u Makedoniji.

– Dolazak Zaeva je košta između 30 i 45 miliona dolara. Amerika i Zapad su dali te pare da dođe do ove promene u Makedoniji– rekao je on.

Negde sredinom 1996 Lord Oven i Stotenberg razgovaraju sa Miloševiće o već poznatim problemima i situaciji u regionu. Lord Oven iznenada van teme upita Miloševića: „a šta mislite o Makedoniji, koliko će opstati kao država“? Milošević ga pogleda, ispi gutljaj viskija i reče: „pa mislim još jedno desetak a možda i petnaestak godina“. „Smatram da su vam procene loše, mnogo ste im vremena dali, najviše još pet do šest godina“ – reče samouvereno Oven i vrati se temi odnosa Srbije, Hrvatske i Bosne kao da je Makedonija nevažna i sporedna stvar na koju i ne treba trošiti mnogo vremena.

To je bio period posle Dejtona kada je Milošević promovisan za ključnog mirotvorca na Balkanu, pa je Lord Oven jednim blic pitanjem hteo da čuje kako Milošević uopšte gleda na poziciju Makedonije i koliko uopšte zna o zapadnim planovima o podeli Makedonije između Albanije i Bugarske.

To pitanje je tada moglo izgledati bezazleno u obliku ćaskanja, ali to uopšte nije bilo ćaskanje. Pitanje je postavljeno planski, ciljno. Oven je već tada znao šta se Srbiji sprema oko Kosova i Metohije, pa je u taj „paket“ sasvim logično ubacio i Makedoniju.

 

Kada NATO u jednom blic-kriku uništi srpsku vojsku, Makedonija je i onako nema, otvara se kompletan prostor za stvaranje „Velike Albanije“ kao novog NATO saveznika na Balkanu jer pravoslavne Srbija i Makedonija ni po vatikanskim merilima za to nisu pogodne. „Velika Albanija“ podrazumeva uzimanje većeg dela teritorije Makedonije što bi predstavljalo i kraj njenog opstanka kao države. Zato je Lord Oven za Makedoniju predvideo tako kratko vreme trajanja.

Cela stvar se zakomplikovala jer NATO blic-krik nije uspeo, a ni „Atlantska brigada“ od 35.000 Šiptara sa zapadnim instruktorima iz Albanije nije uspela da probije srpsku odbranu, trijumfalno umaršira na Kosmet (Kosovo i Metohija) i odmah na bazi vojne pobede proglasi „Republiku Kosovo“ novom državom.

Naprotiv, „Atlantska brigada“ se uz teške gubitke raspala, a NATO ni posle 78 dana bombardovanja nije ozbiljnije okrnjio srpsku vojsku. NATO-vci su stoga nevoljno morali da pređu na potpisivanje Kumanovskog sporazuma i rezolucije SB UN 1244 koja Srbiji jasno garantuje suverenitet nad Kosmetom.

Time je propala mogućnost da se brzo formira „Republika Kosovo“ kao nezavisna država i realizuje zapadni „balkanski projekat“. Zapad je morao da pređe na plan postupne realizacije prekrajanja Balkana, što Lord Oven 1996 nije mogao da predvidi.

Upravo zbog te ranjivosti u očuvaju opstanaka nedavno preminuli predsednik Makedonije Kiro Gligorov pri odvajanju Makedonije iz SFRJ formulisao je dvosmisleno referendumsko pitanje koje daje mogućnost da se Makedonija vrati u sastav Jugoslavije – ako se nađe pred opasnošću svog nestanka.

Njegovo mudro vođenje Makedonije sa otvorenim vratima da se može vrati u Jugoslaviju (makar i skraćenu) i politika nepopustljivosti prema Šiptarima, učinila je da Šiptari uz zapadnu logistiku 03. maja 1995 izvrše atentat na Gligorova. Predsednik Gligorov nije ubijen, ali je teško povređen, što je znatno umanjilo njegovu radnu sposobnost.

Makedonski političari posle Gligorova nisu shvatili pravo značenje dvosmislenog referendumskog pitanja i Makedoniju sve više udaljavaju od Srbije, koja im je jedini siguran oslonac, stvarajući malu zasebnu državu, koja je predviđena da traje kratko. Samo kao prelazno rešenje.

Stoga je Lord Oven i postavio Miloševiću pitanje koliko vremena će Makedonija moći da opstane kao država. Jedini način da Makedonija očuva svoju teritorijalnu celovitost i državnost, bilo je da se od Srbije nikako ne odvaja.

U okruženju Makedonije jedino Srbija nema, niti će imati, pretenzije da razbije Makedoniju, već sasvim suprotno da je očuva, iz svojih bezbednosnih i geostrateških interesa. Makedonija u zajednici sa Srbijom i Crnog Gorom imala bi obezbeđenu sigurnost opstanka, a takva zajednica bi Srbiji donela sasvim drugačiju poziciju u odnosu na Kosmet koji bi bio u potpunom okruženju bez mogućnost bilo kakvog manevarskog prostora za izdvajanjem.

Samo tom strategijom blokira se namera zapada o prekrajanju Balkana i stvaranju „Velike Albanije“. Bez obzira što je Srbija imala probleme da zaštiti Srba u Hrvatskoj i u BiH, ona je imala snage (koju nije koristila) da štiti i Makedoniju. Međutim, vlastoljubivost političkih elita Makedonije, njihova nezrelost, nerazumevanje svetskih tokova, kao i pohlepa u pravcu ličnog bogaćenja odvešće Makedoniju upravo u pravcu kojim je zapad želeo, posebno Nemačka, podržana od SAD i Britanije.

(BalkansPress / intermagazin.rs)

Scroll to top