BalkansPress

Dobro došli!

Današnji srednjoškolci imaju isti nivo anksioznosti kao prosečan psihijatrijski pacijent 1950-ih godina. Naučna istraživanja dokazala su i to da se ljudi nesposobni da osete krivicu uvek zabavljaju najbolje. Akterima ženskih dečjih tuča smeši se karijera u nekom od bezbroj rijaliti programa. Ako ništa, eto ovih „lutkica“ u „Farmi 10″, iako nisu ni za zatvor, više su za neki kavez.

Tako vam je kada devojčice shvate da nisu manekenski tipovi i da nikada neće ispuniti današnji evro-američki tinejdžerski san: udati se za milijardera, poželjno ruskog, a može i arapskog. Primena naučenog u rijaliti programima razvila je prave vrednosti. Ispunili su akteri ovih tuča sve uslove za visoke kadrove političkih partija i slični će se otimati da imaju tako borbene regrute u svojim redovima.

 

Kome će ove amerikanizovane divljakuše da mese slavski kolač? Da li je bolje živeti kao monstrum ili umreti kao čovek? Odgovor na ova pitanja ne bi dao ni veliki hadronski sudarač. Ova bića sutra će da budu majke. Poput kabadahija sa divljeg zapada, decu će roditi ovim hrabrim evnusima koji su snimali i navijali. Te mlitave i devijantne kukavice, slika su herojskog društva poremećene percepcije kojima dominiraju Kebačice, gvantanamisanje, lažljivi političari i ostali bitni faktori kojima su građani Srbije izloženi. Broju viđene dece na snimku treba dodati osobu koja snima, plus dve koje se čuju, ali se ne vide – više od polovine aktera aktivno ili pasivno utiče da sukob eskalira i podržava haos. To je Srbija danas. Eto plodova demokratije. Bilo je i kod nesrećnog Brozosaurusa ovakvih scena, ali bi narodna milicija došla, a onda bi zauvek ostala u siledžijskim srcima uz malu pomoć nanotehnologije u vidu pendrekologije.

Iz braka između postkomunističkog ateizma i makijavelističkog kapitalizma, rađaju se monstrumi kakve svet još nije video. Prema komandnoj odgovornosti, omladina je ipak poslednja. Gledaju farme, parove, šljamove, zmajeve, kurvetine, propalitete. Pritom, već do desete godine života, na ekranu vide više od 1.000 krvoločnih ubistava. Potom ulaze u krizu puberteta gde do podne gledaju crtaće, posle podne porniće. Ali ne bilo kakve već besplatne, sa mreže, koje počinju sa „50 nijansi“, a završavaju popularnim devijantnim kategorijama: „uništavanja nečijeg međunožja bejzbol palicom, brutalnog eksploatisanja osobe od strane njih deset, sodomskog iživljavanja i silovanja, uriniranja po partneru.“

 

Deca kasnije samo projektuju ono što im se servira još od pelena. Dragi roditelji, očajnička vremena traže očajničke mere: kažnjavajte vašu decu na vreme – tradicionalno vaspitanje, a ne moderno.

Iz ministarstva prosvete i raznih organizacija koje sarađuju sa istim u „borbi protiv nasilja u školama“ svaki put mašu procentima o smanjenju nasilja. Govore nam da su neprocenjivi doprinos tome dali bezbrojni kongresi, seminari i konferencije na tu temu, verovatno iz razloga što na njima uglavnom učestvuju savetnici iz školskih uprava, karijerni nastavnici i direktori škola koji godinama imaju lepo plaćene seminare i konferencije na lepim lokacijama, na kojima diskutuju i slikaju se za medije. Rezultate vidimo. Dani izgubljeni poput izgubljenih pasa. Samo nemojte reći Verbiću za ovo, to bi ga dotuklo. Kao i mnogi snovi, i ovaj ima čudovište na kraju. Prave vrednosti mlađim generacijama izgledaju ovako: Dama u kuhinji, domaćica u krevetu, kurva na ulici…

(Izvor: HazarderMagazin.rs | Autor: Petar Petrović)

Scroll to top