BalkansPress

Dobro došli!

Vladimir Diskić, podoficir Vojske Srbije, koji je trenutno zbog terenskog rada smešten u bazi iznad Bujanovca, juče je učestvovao u jednoj, za pripadnike vojske, nesvakidašnjoj akciji - spasavanju promrzlih štenaca koje je kuja Zorica donela u Diskićevu kasarnu.

Kako Vladimir objašnjava, ova umiljata keruša dobro je upoznata sa svakodnevnim navikama vojnika, pa ih shodno tome redovno obilazi u vremenu ručka i večere. Međutim, proteklih dana je nisu viđali, a čim ih je juče posetila bilo je i jasno šta ju je omelo da dođe.

 

- Primetili smo par dana pre Nove godine da kuja nosi mladunčad, ali nismo znali kada i gde se okotila, sve dok juče nije došla. Čim je malo otoplilo pojavila se ispred kasarne. Ponela je jedno štene i stavila ga na klupu pored ulaznih vrata naše baze. Čuli smo je kako cvili, plakala je kao čovek, a mladunče koje je donela delovalo je beživotno – započinje Vladimir priču.

Diskićeva koleginica unela je nejako štene na toplo i pokušala da ga grejanjem fenom za kosu povrati u život. Da stvar bude dramatičnija, odmah po ukazanoj pomoći njenom mladuncu, keruša je otrčala ostavivši zaposlene u čudu.

Ipak, ubrzo se vratila i donela još jedno štene – i tako još tri puta!

Hrabra "mama" Zorica
Foto: privatna arhiva / Privatna arhivaHrabra "mama" Zorica

Ukupno petoro mladunčadi koji su došli na svet u hladnim prazničnim danima borilo se za život na niskim temperatura i mrazu, u obližnjem odvodnom kanalu gde ih je Zorica okotila. I sve ih je ona, jedno po jedno, odnosila do praga vojne baze gde su se zaposleni potrudili da urade sve što je tog trenutka bilo u njihovoj moći.

- Ja sam završio medicinsku školu, pa sam pokušavao da oživim štene masiranjem i utopljavanjem. Bili su mokri i hladni, verovatno od vode i snega koji se topio u kanalu iz kojeg ih je majka vadila – objašnjava naš sagovornik.

Međutim, oživljavanje je dugo potrajalo, te su okupljeni pripadnici vojske bili u sumnji da li će njihova borba na kraju uroditi plodom. Ipak, izgleda da majčinski instinkt i snalažljivost ove pametne keruše, kao i brza reakcija ekipe iz kasarne nisu bili uzaludni.

- Iskreno, isprva smo mislili da su štenci mrtvi, nisu se pomerali, nismo znali šta im je. Jedva su se povratili. Tek posle više od sat vremena naše brige kuce su počele da mrdaju šapice i daju znake života što nas je sve usrećilo – dodaje Diskić.

Vladimir dodaje da je osoblje napravilo i kućicu za njihove četvoronožne drugare, te da su oni trenutno zbrinuti. Međutim, neizvesno je koliko će još dugo moći da ostanu pod njihovim nadzorom, te Diskić nada da će ih možda neko usvojiti i obezbediti im topao dom kakav posle ovakve torture i zaslužuju.

(Blic.rs)

Scroll to top