BalkansPress

Dobro došli!

Njeno ime je Ana Vukotić, mada je ceo Zrenjanin zna jednostavno kao tetka Anu. Ona je legenda koju ceo grad zna po živopisnoj i nesvakidašnjoj odeći koju sama kreira i nosi.

 

Teta Ana je neko ko govori više od 10 jezika, proputovala je ceo svet i u svojoj 90-oj godini je upisala kineski. I dalje je nasmejana. I dalje se peške popne na peti sprat. I dalje kreira haljine. I dalje ima planove.

 

- Zašla sam u godine, ali i dalje se radujem svakom danu. Energiju mi daju moje kreacije. One me izdvajaju od ostalih, ljudi su se oduvek okretali na ulici za mnom. Treba umeti biti drugačiji. Dok bi se većina stidela takvih kreacija, ja ih sa ponosom prikazujem. Živim od ljubavi, hodam utabanim stopama svog sina, to su koraci od 1.000 milja. Živim i dalje u vremenu rokenrola, umetnosti, slobodoumlja, ideja, kreativnost... Zarobljena sam u tom teatru magičnih snova i toliko mi je lepo da ponekad plačem - rekla je Ana Vukotić.

Kao profesor engleskog, zadužila je mnoge generacije zrenjaninske dece za znanje koje imaju.

 

Anina porodična saga

Kao i sama Tetka Ana, i njena prošlost je izuzetno interesantna.

Kad je 1872. godine došla u Pariz sa namerom da izbliza vidi neka od najvećih dela svetska umetničke baštine, mlada engleska slikarka Ani Spred nije ni slutila da će u Luvru upoznati čoveka svog života. Slučajni susret sa potpukovnikom srpske vojske i vitezom Legije časti promeniće iz temelja život devojke rođene 1842. godine u porodici engleskih velikaša iz Irske. Ani Spred tako će postati prva umetnica koja je krajem devetnaestog veka na slikarskom platnu ovekovečila Milana i Nataliju Obrenović.

Jovan Vlahović bio je naočit oficir, nosilac Takovskog ordena i ruske Svete Ane, vitez austrijske Gvozdene krune i francuske Počasne legije.

Jovan Vlahović

*Jovan Vlahović, Foto: Privatna arhiva

Kao mladi kapetan bio je vrlo cenjen na dvoru crnogorskog knjaza Nikole. Jovan je kasnije postao savetnik srpskog kralja Milana Obrenovića, a godine 1872. zatekao se na položaju visokog vojnog službenika u Ambasadi Srbije u Parizu. Bilo je to upravo one godine kada je u Luvru upoznao mladu umetnicu Ani Spred.

Bila je to vatrena ljubav, ali Jovan je nedugo potom morao da se vrati u Srbiju, jer je počeo Srpsko-turski rat. On se zarekao Ani da će se vratiti i oženiti se njome. Posle sedam godina, to je i ispunio. Uporna Ani čekala ga je sve to vreme.

Konačno, 1879. godine venčali su se u Kensingtonu, otmenom delu Londona, a potom se zaputili u Srbiju. Mladi bračni par živeo je u Resavskoj ulici 45, preko puta tadašnje Vojne akademije u Beogradu. Bili su bliski dvoru kralja Milana Obrenovića.

Jovan opet ide u diplomatiju, koju konačno napušta 1894. godine zbog neslaganja sa kraljem. Umire u Trstu 1908. godine.

 

Ani i Jovan imali su sina Miodraga i ćerku Andu, sa kojom se Ani Spred vraća iz inostranstva u Beograd 1914. godine. Upravo te godine Anda, koja je već pobrala prve uspehe kao virtuozna violinistkinja, upoznaje u Beogradu svog životnog saputnika: bio je to mladi profesor tadašnje agrogeologije Lazar Običan.

Bila je to ljubav na prvi pogled. Mladi par venčao se iste godine, dok je austrougarska artiljerija već raspoređivana na levoj obali Save. Rat je svima promenio planove, pa su sve troje – Ani, Anda i Lazar – uhvatili poslednji voz za Atinu. Potom neko vreme provode u grčkoj prestonici, da bi se 1916. prebacili u Pariz, a Ani Spred Vlahović umire u Kanu 1918. godine.

Lazar i Anda Običan imali su petoro dece: Miću, Jovu, Veru, Anu i Marinu. Pretposlednja na ovom spisku jeste gospođa Ana Vukotić.

Tetka Ana u krilu svoje majke

*Tetka Ana u krilu svoje majke, Foto: Privatna arhiva

Priču o porodičnoj lozi i originalnom umetničkoj crti potomaka Ani Spred i Jovana Vlahovića ispričala je Gordana Vukotić Votson, ćerka gospođe Ane.

Svako od nas može bar ponešto da nauči od tetka Ane. Kao što i sama kaže, "kakav ti je život, takvi su ti snovi. Svaki novi dan je nova režija, neka nova minijatura. Moj život je teatar satkan od snova."

(Izvor: listzrenjanin.com)

Scroll to top