BalkansPress

Dobro došli!

Branko Milutinović napustio je ratom devastiranu Srbiju, da bi se nekoliko godina kasnije vratio i napravio igricu koja je do sada skinuta sa interneta više od 170 miliona puta. O Brankovom, ali i uspehu njegovih saradnika piše i čuveni Blumberg.

Milutinovića, koji danas ima 34 godine, su tokom odrastanja u Beogradu, sirene redovno prekidale dok je s drugovima igrao fudbal.

- Kad bi se oglasila sirena, imali ste od pet do deset minuta da potražite sklonište. Gledate kroz prozor kako rakete najpre poleću uvis, a zatim padaju i eksplodiraju. Bilo je kao na filmu - priseća se Milutinović.

Bombardovanje je prestalo 1999. i dovelo do pada Miloševića, ali je dugotrajni rat uništio ekonomiju. Milutinović, koga su zanimali kompjuteri, bio je dobar đak i stekao je master u oblasti programiranja. A onda je, kao i mnogi drugi ambiciozni mladi Srbi, napustio zemlju čim mu se pružila prva prilika.

 

Otišao je u Kopenhagen, gde je našao posao nižeg ranga u korporaciji Majkrosoft. Posao je bio dobar, ali mu nije pričinjavao zadovoljstvo. Jedva je čekao da se vrati kući da bi bio uz bolesnog oca, piše Blumberg.

Godine 2009, Milutinović i dvojica prijatelja s koledža, Ivan Stojisavljević i Milan Jovović, koji su takođe došli iz Srbije i zaposlili se u Majkrosoftu, odlučili su da se vrate. Razmatrali su nekoliko mogućnosti da bi na kraju sastavili ušteđevinu i osnovali kompaniju za video-igre, kojoj su dali ime "Nordeus".

Deda mu kupio prvi kompjuter - Milutinović je dobio ime po dedi, šampionu u rvanju i vođi pokreta otpora u okupiranom Beogradu, koji je završio u Gestapovom zatvoru. On mu je i kupio prvi kompjuter. Milutinovićev otac je bio advokat, ali iz političkih razloga nije mogao da se bavi tim poslom. Očevo i dedino iskustvo pod autoritarnim vlastima uticali su na Milutinovića, koji je u dva intervjua upotrebio reč “sloboda” najmanje 15 puta. S obzirom na to da su se ratovi na Balkanu odigravali daleko od Beograda, nisu previše uticali na njegovo detinjstvo. Provodio je vreme baveći se sportom i igrajući video-igre. Prvi program je napravio kada je imao samo deset godina, a osvajao je medalje na takmičenjima u matematici i fizici.

Mislili su da će im novac trajati godinu dana, jer je život u gradu relativno jeftin, i da uvek mogu da nađu drugi posao kao programeri kada im ponestane novca.

- Nismo to uradili da bismo se obogatili. Želeli smo da živimo od programiranja igrica - kaže Milutinović.

Uspeli su u tome i još mnogo više od toga. Napravili su fudbalsku igricu “Top Eleven”, koja je skinuta sa interneta više od 170 miliona puta i postala kultna među entuzijastima širom sveta. Igrači formiraju timove tako što biraju i razmenjuju igrače, poput menadžera prvoligaškog kluba. Godinu dana posle izlaska na tržište “Top Eleven” postala je najpopularnija igra na Fejsbuku, ispred igara kompanija kao što su Electronic i Zynga.

 

Dok su mnoge druge kompanije za aplikacije, ostvarile veliki uspeh i ubrzo nestale bez traga, “Top Eleven” i dalje se širi. Spada među deset najuspešnijih aplikacija u sedam zemalja, pri čemu je naročito omiljena u Evropi, jugoistočnoj Aziji i Latinskoj Americi. Prošle godine, Nordeus je ostvario prihod od preko 75 miliona dolara.

eć tri nedelje posle debija, “Top Eleven” postao je profitabilan i tako je sve do sada. Zbog toga Milutinović nikad nije uzimao novac od investitora. Pošto su mali i nemaju finansijskih teškoća, mogu da rade šta god žele - bilo da je reč o kolektivnom godišnjem odmoru na nekom grčkom ostrvu, višegodišnji rad na ambicioznoj igrici koja treba da se pojavi ove godine, ili o tome da postanu jedan od najvećih dobrotvora Srbije.

- Investitori rizičnog kapitala daju vam mnogo novca i ograničavaju vam slobodu. Prvo nas mnogo ne interesuje, a sloboda je najdragocenija stvar - kaže Milutinović.

Među najvećim dobročiniteljima u Srbiji

Kada je kao jedanaestogodišnjak operisao slepo crevo, Milutinović je u bolnici video decu bez udova i siročad, čiji su roditelji ubijeni u ratu, koji je zahvatio veći deo devedesetih godina i okončan intervencijom NATO snaga i raspadom Jugoslavije.

Njegova srednja škola neprekidno je primala decu izbeglice iz Hrvatske i drugih susednih oblasti pogođenih ratom.

- Ta deca su bila toliko potresena da ni sa kim nisu razgovarala. Saosećao sam s njima. Svi su saosećali - kaže Milutinović.

Deo profita Nordeus je uložio u izgradnju 11 pedijatrijskih odeljenja u bolnicama širom Srbije. U tim bolicama se rodi oko 21.000 beba. ili oko trećina od ukupno 65.000 beba rođenih u Srbiji.

 

Misli na mlade

Ove godine Milutinović se udružio s prijateljima iz Majkorosofta i kompanijom za mapiranje genoma Seven Bridges Geonomics oko inicijative Digital Serbia kako bi podstakao razvoj tehnološkog sektora. On želi da Srbiju u svetu posmatraju izvan konteksta zemlje obeležene ratom, ali je svestan da je za to potrebno vreme. Jedan od najvećih izazova jeste ubeđivanje najboljih studenata da ostanu u zemlji.

Jedan dan nakon što je tek svršeni student prihvatio posao u Nordeusu, došao je plačući i rekao da ne može da prihvati posao zato što njegov otac želi da prihvati posao van Srbije. Milutinović je pozvao oca, koji nije verovao da digitalna kompanija u Beogradu može da opstane.

- Nisam hteo da dozvolim da ode - kaže Milutinović koji je tri sata ubeđivao oca i na kraju se sin ipak zaposlio kod njega. 

Nordeus zauzima nekoliko spratova moderne poslovne zgrade u centru grada, gde rade domaći radnici i više od 30 ljudi izvan Srbije, među njima iz SAD, Velike Britanije, Francuske i Nemačke.

Imaju sve pogodnosti kao i zaposleni u startap kompanijama u Silicijumskoj dolini. Ketering, sladoled i supe koje se pripremaju u mikrotalasnoj pećnici čuvaju se u frižiderima koji su svima na usluzi. Lokalni restoran priprema ajvar specijalno za Nordeus (40 tegli mesečno). Pored sale za konferencije je zombi u prirodnoj veličini, a u posebnoj prostoriji su simulatori automobila i naočare za virtualnu stvarnost.

 

Vredan mladić je porodičan čovek

Milutinović je oženjen i ima dvoje dece, živi u stanu iznad majčinog u centru Beograda. Kaže da je tehnološka industrija previše opsednuta bogatstvom i obećava da neće prodati Nordeus ili uzimati investicije sa strane. Planira da ograniči broj zaposlenih na 250 ljudi - trenutno ih ima oko 170 - jer će u suprotnom “biti manje zabavno dolaziti na posao svaki dan”. Uprkos tome, priznaje da je uživao u đakonijama kojima su ih častili investitori koji su želeli da ulože u kompaniju.

- Mnogo smo naučili o dobrim vinima, hrani i tartufima i šta je dobar suši - kaže on. 

Da li će Nordeus ostati nezavisan, zavisi od uspeha u budućnost. “Top Eleven” je i dalje veoma popularna igrica među onima koji su spremni da potroše mnogo novca na razne adute koji im omogućavaju da brže napreduju, ali je poznato da su ljubitelji video-igara veoma nepredvidljivi.

Milutinović zna da uspeh može da bude prolazan, ali ističe da na osnovu prvih testova prilično siguran da će nova fantazi-igrica “Spellsouls”, biti uspešna. A ako i ne bude, uštedeli su dovoljno novca da podnesu i poneki neuspeh.

- Ponosni smo što smo iz Beograda, Srbije i što smo počeli ni iz čega - kaže on.

- Hteli smo da budemo slobodni”.

(BalkansPress / Alo.rs)

Scroll to top