BalkansPress

Dobro došli!

Sam Ovens ne govori o rukovanju, ali uopšte ne spori da ga je Hitler pozdravio. "Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su hroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Firera", kaže on dokumentarcu koji se pojavio 1970.

Gebelsu je pripisana rečenica da hiljadu puta ponovljena laž postaje istina. Bolje upućeni kažu da je ta rečenica zvučala više kao: Pogledajte šta Britanci rade: Ponavljaju neku laž po hiljadu puta, dok ne postane istina.

Jedna od priča koja se uklapa u to da bezbroj puta ponovljena laž postaje istina, vjerovatno je ona o tome da je Hitler pobjegao sa stadiona da se ne bi pozdravio sa olimpijskim pobjednikom DŽesijem Ovensom.

Poznati novinar Goran Milić posvjedočio je da mu je atletičar Artur Takač, učesnik te olimpijade, potvrdio da se Hitler rukovao sa Ovensom.

- Takač je bio Jevrej i partizan, ne vjerujem da je imao motiv da brani Hitlera. Rekao je da je Hitler napravio dovoljno zla, da nema smisla dodavati mu još i to - rekao je Milić.

 

Njemački novinar Zigrfid Mišner tvrdi da je Ovens u svom novčaniku nosio sliku na kojoj se on rukuje sa Hitlerom.

- Ovens mi je pokazao tu sliku. To je bio jedan od najlepših trenutaka u životu. Oni su se sreli iza pobjedničkog postolja i svjetska štampa nije mogla to da fotografiše.

Međutim, njegove tvrdnje je nemoguće dokazati, jer su svi učesnici mrtvi. Ali je objasnio razlog zašto niko nije htio da govori o tom događaju onako kako se zbio.

- Posleratna Njemačka je mislila da je Hitler ignorisao Ovensa, a mi smo odlučili da ne izvestimo o toj fotografiji. Postigli smo dogovor da bi i trebalo da se nastavi sa predstavljanjem Hitlera kao negativca - rekao je Mišner.

Sam Ovens ne govori o rukovanju, ali uopšte ne spori da ga je Hitler pozdravio.

- Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su hroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Firera - kaže on dokumentarcu koji se pojavio 1970.

Ono što je najzanimljivije je da je lažno opanjkavanje Hitlera u vezi sa Ovensom nastalo iz sličnog događaja, ali sa druge strane Atlantika. Olimpijskog šampiona nije primio, niti se sa njim rukovao, niti se pozdravio - američki predsjednik!

Frenklin D. Ruzvelt je iz straha od reakcije glasača južnim državama SAD, odbio je da primi Ovensa u Bijeloj kući. Očekivali su se izbori, i Ruzvelt nije htio da zbog rukovanja sa crncem izgubi glasove.

Ovens nikad nije krio da ga je ponizio njegov predsjednik, a ne njemački kancelar. U Njemačkoj sam bio slavljen kao olimpijski šampion, a u svojoj zemlji samo morao ići u zadnji dio autobusa, govorio je Ovens.

Kako nastaje ova priča, koju bi, da se ne radi o Hitleru, danas zvali propagandom i uplitanjem politike u sport? Politika i Vreme, beogradski listovi koji su izvještavali iz Berlina, ne pominju ovaj incident. Navodi se da "nemačka publika, iako joj se je svidjelo trčanje crnih atletičara, nije dočekala sa naročitim oduševljenjem".

 

Zanimljiva konstatacija, jer je Ovens savladao domaćeg takmičara, pa nije jasno kakvo oduševljenje je očekivao novinar Politike.

Da li je postojalo rasističko raspoloženje? Ljubimac njemačke publike, Karl Ludvig "Luc" Long, specijalsita za skok u dalj i troskok, pomogao je Ovensu da se smiri i prođe kvalifikacije. Ovens je dva puta prestupio, i sledeći skok ga je mogao izbaciti iz trke za medalju. Long je ležao pored Ovensa i ukazao mu na grešku. Ulio mu je samopouzdanje, rekavši da se odrazi ranije, jer ima dužinu da dostigne normu za finale, koja iznosi 7,15 metara.

Ovens će u finalu oborio svjetski rekord i iza sebe ostaviti Longa. Na pobjedničkom postolju, Long pozdravlja tada još uvijek nekompromitovanim pozdravom - uzdignutom desnicom. Kasnije, kao vojnik Vermahta, stradaće na Siciliji 1943.

Ne, Hitler nije odbio da se pozdravi sa Džesijem Ovensom

No vratimo se Hitleru. On se spominje u spornom konteksu tek kasnije. Drugoga dana olimpijade, on napušta stadion i ne pozdravlja dvojicu osvajača medalja u skoku u vis, DŽonsona i Albritona, obojica afroamerikanci. Njemački protokol kaže da je firer napustio stadion da bi izbjegao gužvu, ali engleski Dejli Herald, na koji se pozivaju Vreme i Politika, pišu o tome da je Hitler odbio da čestita pobjednicima zbog boje kože.

Istina je nešto drugačija. Hitler je prvog dana zaista čestitao finskom i njemačkom atletičaru. Iz MOK je Hitleru zamjereno da krši protokol, jer nije bio zvanično lice već samo gost na stadionu. To što je bio prvi čovjek zemlje domaćina nije mu davalo pravo da se gura u prve redove i čestita pobjednicima. Hitler je to prihvatio, i nadalje je samo privatno četstitao uspjehe njemačkim sportistima.

 

Ovaj događaj je ipak iskorišten za antihitlerovsku propagandu, ali u glavnoj ulozi nije bio DŽonson, već njegov daleko poznatiji cimer iz olimpijskog sela DŽesi Ovens, koji je stekao globalnu slavu. U famu koja se širila o Hitleru su se uklapale njegove rasističke izjave o crnim sportistima, koje mu se kasnije pripisuju.

Albert Šper, kasnije ključni svjedok pokajnik u Nirbergu, u "Sjećanjima iz Trećeg rajha" navodi da je Hitler komentarisao da su Amerikanci krivi što su dopustili da im medalje osvajaju crnci, i da se nikad ne bi rukovao sa njima. Tada je navodno odbio prijedlog da se slika sa Ovensom.

Zanimljivo je da njemačko ministarstvo propagande zabranjuje nekim novinama da vrijeđaju crne sportiste, jer je to Njemačkoj kvarilo ugled u svijetu.

Još zanimljivije je da u pomenutoj "Priči o DŽesiju Ovensu" sam atletičar tvrdi da mu je posle olimpijade sa više strana savjetovano da ne demantuje tu famu o neostvarenom bliskom susretu sa Hitlerom. Da li je zaista došlo do rukovanja, i da li je to zaista slikano? Očevici tvrde tako. Sam Ovens tvrdi da Hitler nije utekao pred njim, već da mu je mahnuo. Čini se da čitava fama o ovome zaista spada u onu "hiljadu puta ponovljenu laž" koja je postala "istina". 

(Izvor: Nedeljnik.rs)

Scroll to top