BalkansPress

Dobro došli!

Spomenko se pridružio vojsci, nakon što je u ratu ostao sam, gde je prvo bio kurir, a kasnije je razvozio hranu vojnicima.

Parastosom i paljenjem sveća pred spomen-bistom Spomenka Gostića, najmlađeg pripadnika Vojske RS koji je poginuo 1993. godine na Ozrenu, Pravoslavna omladina Doboja obeležila je 9. januar - Dan RS.

 

Paljenju sveća pridružilo se i sveštenstvo dobojske Treće parohije, a paroh Duško Nedić poručio je da od zaborava treba sačuvati Gostićevu žrtvu, kao i svih koji život ugradili u temelje RS.

Spomenko Gostić, rođen 1978. godine, kao pripadnik Vojske RS poginuo je od granate 20. marta 1993. godine, nedaleko od svog sela Jovići na planini Ozren. Tada je, osim njega, život izgubilo još 5 srpskih vojnika.

Sahranjen je na mesnom groblju Gornji Ulišnjak, gde počivaju njegova majka i baka. To mesto, kao i Spomenkovo selo Jovići, danas se nalaze u FBiH.

Nakon što je u ratu ostao sam, Spomenko se pridružio vojsci, gde je prvo bio kurir, a kasnije je razvozio hranu vojnicima.

 

Nekoliko meseci pre pogibije naišao je na minu dok je konjskom zapregom razvozio hranu po liniji. Konji su tada stradali, a Spomenko je lakše ranjen. Kasnije je otišao kod artiljeraca, gde je i okončao svoj mladi život.

Posle više od dve decenije od pogibije mladi heroj sa Ozrena dobio je spomen - bistu u Doboju, koja je 20. marta 2014. godine postavljena u porti Hrama Rođenja Presvete Bogorodice.

Spomenko je u ratu dobio nadimak Mali Obilić, ali ne zbog godina, već zbog toga što je mrtve i ranjene drugove izvlačio sa prve linije fronta po kiši granata i metaka.

Fotograf Tomislav Peternek i danas se seća trenutka kada je ovog malog junaka ovekovečio.

 

- Sećam ga se kao dečaka bebećeg lica, kako mi ide u susret na zaprežnim kolima. Pogledao sam ga a on puši i to stvarno uvlači dim i nosi sa sobom veliku torbu punu hrane. Kada je video fotoaparat i on i njegovi saborci šalili su se kako će sada ući u istoriju - rekao je Peternek za Kurir.

Malo ko zna da je Spomenko odbio ponudu da ode daleko od rata i živi u tuđoj zemlji bezbrižnim životom, sve dok njegova zemlja ne bude doživela mir i slobodu.

Spomenko je imao oca, ali to nije ni znao. On ga se odrekao kada je imao 4 godine, a danas prima penziju na ime poginulog sina.

(BalkansPress / Srna)

Scroll to top