BalkansPress

Dobro došli!

Ovakvih primera je malo u današnje vreme kad svi grabe za sebe.

Zbog dve sestre iz Barajeva, Milene i Jelene Milovanović koja je 100 odsto invalid, plakala je cela Srbija. Devojke, koje su ostale bez roditelja i žive u lošim uslovima, prepuštene su same sebi, a ganule su hiljade ljudi koji su želeli da im pruže pomoć na sve načine.

Mnogi su zvali redakciju kako bi direktno pomogli devojčici, a među njima je i Zadužbina Janković Anđelković, i sekretarka iste, Daliborka Daša Delibašić.

 

Zadužbina će Milenu svrstati među svoje stipendiste. Želja im je da među  decom koja su već stipendisti imaju i Milenu koja se ceo život brine o bolesnoj sestri.

- Želimo da ovoj devojčici i njenoj sestri, mesečnom stipendijom olakšamo život. Nadamo se da će ova sredstva pomoći Mileni da ostvari svoju želju i upiše Učiteljski fakultet. Na taj način, ona bi ostala u našem programu stipendiranja, priča Daliborka Delibašić za Espreso.

Daliborka je ganuta celom pričom, i čim ju je pročitala, nije oklevala ni čas, već je odmah angažovala ljude da pomognu sestrama.

*Foto: Privatna  arhiva

- Priču o teškoj sudbini ovih devojčica pročitala na vašem portalu i istog trenutka kontaktirala gospodu Janković i Anđelković. Desilo se ono u šta nisam ni sumnjala, odmah smo se dogovorili da stupimo u kontakt sa vašom redakcijom i zajedno pomognemo. Moram da vas pohvalim na brzoj reakciji i zaista divnoj saradnji, što je jako bitno, jer ove cure ne mogu da čekaju, priča Daliborka.

Samu Zadužbinu osnovali su Živka Janković, Živan Janković i Predrag Anđelković u aprilu 2016. godine. Danas, imaju 51 stipendistu: 5 srednjoškolca, 5 specijalizanta, 7 studenata na višim i visokim školama i 34 studenta sa 27 različitih fakulteta. Prosečna ocena njihovih stipendista je preko 9,20, a prosečna stipendija iznosi 11.150,00 dinara.

 

- Naša Zadužbina finansira se isključivo iz sopstvenih sredstava i do ovog trenutka za potrebe stipendija i drugih vidova finansiranja naših stipendista izdvojeno je preko 4 i po miliona dinara, priča Daliborka Delibašić.

Stipendisti Zadužbine Janković Anđelković dolaze iz svih krajeva Srbije, a u programu stipendiranja su i deca iz Republike Srpske i Kosova i Metohije. Stipendisti Zadužbine svojim uspehom svrstavaju se među najbolje studente na svojim fakultetima. Neki od njih su i osvajači nagrada i priznanja na Međunarodnim takmičenjima.

Zadužbina Janković Andjelković mesečnom stipendijom, odnosno određenim novčanim iznosom, pomaže srednjoškolcima i studentima da uspeju u svom cilju da uspešno završe školu i postanu ljudi na koje ćemo se u budućnosti oslanjati.

PROČITAJTE: PRIČA IZ BARAJEVA KOJA CEPA I NAJTVRĐE SRCE: Milena je ostala bez oba roditelja i sama brine o teško bolesnoj sestri

- Ono što je jako bitno da naglasim je da Zadužbina od studenata traži da pre svega budu dobri ljudi i da vredno uče, naši stipendisti nemaju drugih obaveza prema nama. Imamo jako lepu saradnju i sa njima i sa njihovim roditeljima i ono što nas raduje, a težili smo tome, je da su počeli da se druže međusobno iako su iz različitih krajeva Srbije i različitih fakulteta. Osim stipendija, nekim stipendistima smo pomogli da odu na takmičenja u inostranstvo, zatim odlazak na različite aktivnosti u organizaciji fakulteta, ali gotovo da nema stipendiste koji nam se obratio za pomoć, koja nema veze za stipendijom, a da mu nismo izašli u susret, dodaje Daliborka.

Kako kaže, na veliku žalost, ovakvih priča u Srbiji ima dosta.

- Priča svakog našeg stipendiste nosi neku težinu i životnu nepravdu koju ovi mladi ljudi ne zaslužuju. Ono što je neophodno je da ne okrećemo glavu, već, kao u ovom slučaju, da se udružimo i svako pomogne na način na koji može. Vi ste otkrili priču, mi je videli i idemo zajedno napred da ovim devojčicama, koliko je to moguće, bude bolje.

*Foto: Privatna arhiva

Ipak, kod svih akcija, najbitniji je kontinuitet.

- Ono što je jako bitno za ovu, ali i sve druge akcije je da pomoć bude kontinuirana. Svako ko se uključi, ne bi trebalo da zaboravi na ove devojčice kad im pokloni frižider ili crep za kuću ili 5.000,00 dinara. Mislim da je poželjno da se u akciju, pored pojedinaca koji su uvek najmnogobrojniji, uključe kompanije, privatne ili državne svejedno, koje će biti njihov siguran oslonac, objašnjava Daliborka.

Ipak, tvrdi, da je najgore što može da im se desi je da posle izvesnog vremena budu zaboravljene.

(BalkansPress / Espreso.rs)

Scroll to top