BalkansPress

Dobro došli!

Kada je u martu 1999. godine počela agresija NATO-a na Srbiju, među dobrovoljcima koji su se prijavili da brane otadžbinu bila je i Ljiljana Karađorđević Žikić iz Kragujevca.

Bila je jedna od onih neustrašivih žena koja je bila spremna sve da izgubi za svoju zemlju. Nažalost, izgubila je svoj život 1. aprila 1999. godine u blizini sela Ljubenić prilikom obavljanja borbenog zadatka. Odlikovana je ordenom u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena.

 

Pre nego što je otišla u rat, Ljiljana je napisala pesmu i oproštaj, epitaf, spomenik i kamen graničnik između čojstva, vere, nevere, časti, života i smrti. Ona je u pesmi "Braniću Srbiju i kad budem mrtva" koja je objavljena 26. aprila 1999. godine u listu "Svet" opominje svoj narod da je važno da sačuvamo barem zrno stida u sebi.

"I kad umrem, ja ću nogom opet stati da stojim k'o hrabra i visoka stena pogled će večno granicu da prati ni grob mi neće reći da me nema.

Izniknuću svuda gde se miče cveće gde vazduha ima i gde nema, tamo za sve ću biti i za šta se ne zna i za ono kol'ko možemo da znamo.

 

Stražar ću biti surovi i strašni tuđin i lopov da stalno plaši jer Srbin ne može da se zove robomSrbija tu su svi vekovi naši.

Čuvacu granicu srpske zemlje moje oprost za grumen neću dati nikom. Moje će ruke hleb svakom da nude, al' Srbiju nikad, to je sve što imam!"

Imala je samo 42 godine. Iza sebe je ostavila šestoro dece.

(BalkansPress / BKTV News)

Scroll to top