BalkansPress

Dobro došli!

Učenici pokazuju sveske sa obrađenim gradivom, ispisane na srpskom jeziku, ćirilicom i latinicom, crteže sa izložbe.

U gradu Fieru u Albaniji živi pet hiljada Srba, od kojih je nekoliko hiljada muslimanske veroispovesti. Srbi muslimani - tako se izjašnjavaju.

Ovakvih primera ima u više mesta Albanije, posebno u Skadru, gde je reč uglavnom o porodicama poreklom iz Podgorice i njene okoline. Ovi u Fieru su poreklom iz Sandžaka, doselili se na albansku obalu 1924. godine.

 

Zahvaljujući zadivljujućoj hrabrosti i upornosti porodice Duljević, već petu godinu radi prva i jedina srpska osnovna škola u „zemlji orlova“.

Za ovu prosvetiteljsku misiju, domaćin Ekrem Duljević darovao je svoju kuću. Preuredio je za potrebe škole u kojoj danas nekoliko stotina đaka sriče srpsku azbuku. Uče o srpskoj istoriji i tradiciji.

Nastavu za učenike od prvog do četvrtog razreda izvode učitelji koji dolaze iz Skadra i Tirane, a angažovano je i šest vozača koji dovoze đake iz susednih mesta.

„Otac moga oca ostavio nam je amanet da sačuvamo srpski jezik.Polovinom septembra 2010. godine, kada smo počeli, bio je to kurs srpskog jezika i trebalo je da ga držimo u vreme vikenda. Interesovanje je, međutim, bilo ogromno i sada imamo prvu osnovnu školu sa četiri, a naredne školske godine sa pet razreda, koju pohađa 213 učenika“, priča Ekrem Duljević, koji je i predsednik „Jedinstva“, Udruženja Srba u Albaniji.

 

Nisu baš svi u Ret Libofši, selu sa oko 420 srpskih kuća, na periferiji Fiera, blagonaklono gledali na to što se u dvorištu Duljevića, pred ulaznim vratima škole, vijori srpska zastava.

Najprije se krenulo sa pokušajem podmićivanja roditelja da decu ne šalju u školu. Ucenjivani su i učitelji. Kada to nije urodilo plodom, prešlo se na otvorene pretnje, čak i smrću, članovima familije Duljević.

Prema njegovim rečima, bilo je svakojakih pritisaka, od skidanja srpskih simbola, zastave i table škole, do pretnji smrću njegovoj deci od pripadnika Crveno-crne alijanse.

„Bili smo prinuđeni da tokom održavanja nastave, ali i noću, držimo straže pod oružjem“, kaže Ekrem, i dodaje da je sada situacija neuporedivo bolja zahvaljujući većem razumevanju albanske države.

Domaćini objašnjavaju da su se u ove krajeve doselili pre skoro sto godina iz okoline Novog Pazara, Senice i Tutina. Njihovi preci su, u stvari, muslimani srpskog porekla, čiji se potomci danas izjašnjavaju kao Srbi i često deci daju srpska imena. U celom okrugu Fier ima čak 2.000 srpskih porodica.

„Planiramo da podignemo novu školsku zgradu. Urađen je projekat i o svemu smo obavestili našu ambasadu. Očekujemo pomoć matične države“, ističe Duljević, dodajući da im je za sada Beograd pomagao slanjem dela udžbenika, i stipendiranjem nekoliko desetina studenata na Univerzitetu u Beogradu.

 

U lepo uređenoj učionici, okićenoj srpskim zastavama, prvi čas počinje školskom himnom „Sveti Sava“. Učenici pokazuju sveske sa obrađenim gradivom, ispisane na srpskom jeziku, ćirilicom i latinicom, crteže sa izložbe.

Na časove, kako rekoše, dolaze s velikom voljom, jer žele da što bolje ovladaju srpskim jezikom. Da steknu znanja o istoriji i kulturi svojih predaka. Nastavnik Kozma Dima na tabli ispisuje „Srbija je naša majka“, a đaci ga prate i čitaju naglas.

Selo Ret Libofša je u opštini Libofša, koja pripada oblasti Fier. Ova oblast je poznata po antičkom gradu Apolonija, gde je kratko vreme boravio Ciceron, slavni rimski orator. A na brdu iznad sela nalazi se manastir Ardrenica, koji je nekad nosio ime Svete Trojice.

Ovaj manastir je sagrađen 1282. godine. U njemu se nalazi prelepa freska Svetog Save, a veruje se da je u njemu krunisan i Đorđ Kastriot Skenderbeg. Danas u ovaj manastir, za svaki značajniji pravoslavni praznik, dolaze kako muslimani srpskog porekla iz ovog sela, tako i Albanci pravoslavci iz okolnih mesta.

„Mi idemo i u crkvu i u džamiju“, kaže starina Ismet Duljević, koji je poklonio livadu na kojoj će se graditi nova srpska škola.

„Muslimani smo po veri, ali moramo da poštujemo i veru svojih predaka. Otac mi je u amanet ostavio da čuvamo srpski jezik i sjećanje na Srbiju odakle smo došli prije skoro 100 godina. Tako mi deci dajemo i pravoslavna i muslimanska imena, pa se moji sinovi zovu: Ismet, Ljuban, Golub, Dževahir i Mirko“, kaže on.

Scroll to top