BalkansPress

Dobro došli!

Prilikom zaključenja ove naše mirovne konferencije u Versaju, ja moram da izrazim svoje veliko žaljenje što je s političke pozornice sveta nestalo jedno veliko istorijsko ime, a to je Srbija.

Ove reči izgovorio je Žorž Klemanso, predsednik francuske vlade na kraju Versajske konferencije kojom je okončan Prvi svetski rat. A nekoliko meseci pre tog događaja, Srbija je svoju državnost žrtvovala u korist nove države - Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija. Nova država, u koju je Srbija unela sve svoje resurse, rođena je pre tačno 100 godina - 1. decembra 1918. Proglasio ju je prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u Palati Krsmanovića u Beogradu. U njen sastav, osim Srbije, Hrvatske i Slovenije, ušle su Crna Gora, BiH i Makedonija.

 

Državu koja je nastala sa mnogo nade i oduševljenja, obeležio je čitav niz tragičnih događaja, među kojima je i ubistvo njenog vladara kralja Aleksandra 1934. u Marselju. Trajala je 23 godine, a raspala se u krvavom ratu koji je obeležio genocid nad Srbima u Jasenovcu.

Uprkos tome, istoričari tvrde da je stvaranje prve Jugoslavije bilo ispunjenje sna mnogih generacija koje su težile ujedinjenju južnih Slovena. Navode da u tom trenutku, 1918. godine, ni u Srbiji ni u Hrvatskoj nije bilo nijednog značajnijeg političara i intelektualca koji se protivio ujedinjenju.

Da li je, onda, 1. decembar, kada je formirana prva Jugoslavija - dan koji treba slaviti ili dan žalosti?

*Evropa uoči Prvog svetskog rata

- Taj datum treba odvojiti od opšteg istorijskog iskustva u narednih 80 godina zajedničke države - kaže istoričar Ljubodrag Dimić. - Za tu državu pale su brojne žrtve i ispunjen je san više naraštaja Srba i Hrvata.

Dimić smatra da je ujedinjenje bilo važno i da ga treba odvajati od uređenja te države, te da akt stvaranja države i akti o uređenju nisu istog karaktera.

- Iz tog ugla ne može se govoriti kao o danu žalosti. Može se kritikovati uređenje - ističe Dimić. - Posle je ta Jugoslavija bila puna konflikata, sukoba, desio se genocid nad Srbima, i završilo se slomom cele te ideje. Ali ideje su kao feniks - sada ih ima - sada ih nema.

Dimić smatra da su za razumevanje 1918. godine presudni: Srbija i njena želja da svi Srbi žive u istoj državi, saveznici kojima je bila potrebna nova država na tom prostoru i jugoslovenske ideje koje su tada dominirale.

 

On pojašnjava:

- Srbi su bili najznačajniji činilac ujedinjenja, oni su osmislili i definisali državu, dali najviše žrtava, vojskom zaštitili granice, omogućili da Hrvatska i Slovenija pređu na stranu pobednika... Tu je i volja saveznika, jer Austrougarska je trebalo da nestane sa mape, da se napravi nova država Jugoslavija kako bi sprečila germanske uticaje ka Mediteranu, da posluži za zaštitu Evrope od uticaja Oktobarske revolucije u Rusiji - da bude stub koji sprečava revizionizam...

*Ljubodrag Dimić

Istovremeno u Hrvatskoj je jugoslovenska ideja dugo na crnoj listi. Kažu da Hrvatska nikada nije trebalo da uđe u prvu Jugoslaviju.

- Ali šta je, onda, bila alternativa za Hrvate - pita hrvatski istoričar Hrvoje Klasić. - Kako bi izgedala Hrvatska u teritorijalnom i svakom drugom pogledu da nije ušla u Kraljevinu SHS, jer tada se raspala Austrougarska, koja je izgubila rat.

Takođe, u Hrvatskoj danas niko ne govori da su i mnogi katolički biskupi bili za stvaranje Jugoslavije, poput Štrosmajera, da je veliki zagovornik te ideje bio i Alojzije Stepinac.

 

Klasić za naš list pojašnjava da su tadašnji hrvatski političari i sveštenici bili uplašni germanizacijom i mađarizacijom društva, pretio im je nestanak i asimilacija, pa su smatrali da je ideja udruživanja u državu u kojoj ćete biti ravnopravni najbolja ideja.

- Ondašnje vreme ne može se gledati iz današnje perspektive - upozorava Klasić. - Na 20. vek ne smemo da gledamo kroz njegov kraj i način na koji smo se razdružili. Raspad države devedesetih ne može biti temelj za procenu Jugoslavije u prethodnih 80 godina. Mi se prema prošlosti odnosimo kao prema samoposluzi - uzimamo ono što nam treba. Iz prošlosti treba nešto da se nauči, a mi smo se pokazali kao loši đaci.

Klasić dodaje da je Jugoslavija bila jedno iskustvo, ponekad eksperiment koji je narode u njoj iz jednog siromašnog, seljačkog, polupismenog satusa odveo u status srednje razvijenog industrijskog društva.

*Hrvoje Klasić

U Srbiji pak mnogi smatraju da je Jugoslavija bila tamnica srpskog naroda i jedna od najvećih grešaka koju je napravio kralj Aleksandar.

- Dan ujedinjenja, 1. decembar, jedan je od najružnijih dana za Srbe u 20. veku - kaže profesor Radoslav Gaćinović. - Proglašenjem Kraljevine SHS, te neprirodne tvorevine, proglašena je tzv. država bez pravnog temelja, a za mnoge Srbe tamnica naroda. Mnogi su upozoravali tadašnje rukovodstvo da je jugoslovenstvo pogubno za Srbe i da će ih odvesti potpuno u propast. Jer, stalna težnja da se bude ono što nije, i da Srbe voli onaj ko ih nikada neće voleti, Srbe je dovela do toga da u njihovoj politici nema nikakve realističnosti.

 

Gaćinović tvrdi da veliki pritisak s teritorija na kojima su živeli Hrvati i Slovenci za stvaranje Kraljevine SHS srpsko rukovodstvo - nije razumelo.

- Odavno su najumniji Hrvati Štrosmajer i Rački smatrali da je njihov životni interes da se nakon razbijanja Austrougarske monarhije stvori takva jedna država, kao prva faza izgradnje njihove državnosti - navodi naš sagovornik. - Srpska naivnost, večiti altruizam, i kraljeva megalomanija nagradili su večite srpske neprijatelje, stvaranjem Kraljevine SHS. Da bi Kraljevina SHS mogla da bude stvorena, Srbi su morali da oproste strašne zločine Hrvata počinjene tokom proteklih decenija.

*Radoslav Gaćinović

Gaćinović navodi da je, bez obzira na početni jugoslovenski zanos i romantizam srpske elite, ta euforija brzo prošla i već 1917. godine mnogi intelektualci, pesnici i ugledni Srbi su bili protiv stvaranja Jugoslavije, jer su shvatili da će Srbi postati najveći gubitnici u svakom smislu. Posebno, Jugoslavija je najveći udar ispoljila na srpski nacionalni identitet, kulturu i jezik.

A kolike su šanse da se u budućnosti stvori neka treća Jugoslavija?

- Neko novo okupljanje neće zavisiti od nas - kaže Ljubodrag Dimić.

 

Radoslav Gaćinović je mišljenja da su te političke avanture za Srbiju završene.

- Takve antisrpske inicijative dolaze iz Velike Britanije - uveren je Gaćinović. - Stvaranje Jugoslavije je protiv srpskih interesa, a Englezi su uvek podupirali ili inicirali sve što je protiv Srba.

A istoričar Predrag Marković nedavno je ovu ideju metaforički prokomentarisao:

- Praviti novu Jugoslaviju - to je kao kada biste od riblje čorbe pravili ribu.

VUČIĆ: NE MOGU DA NAPADNEM IDEJU JUGOSLAVIJE

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je nedavno da sa ove istorijske distance ne može da napada ideju Jugoslavije.

Odgovarajući na pitanje da li je Jugoslavija bila najbolji okvir tada za Srbe ili greška, Vučić je kazao da "danas to izgleda kao kobna greška".

- Veoma cenim to što je radio kralj Aleksandar Karađorđević. Reč je o dobrom kralju. Čoveku koji je stradao na užasan način, zaverom u kojoj su učestvovale ustaše, VMRO, i strane službe - objasnio je on.

Ocenio je da smo posle Drugog svetskog rata pravili veće greške nego posle Prvog, podsećajući da je kralj Aleksandar dobio široke srpske etničke prostore. Naveo je da je srpski narod ubedljivo podneo najveće žrtve.

NEKAD SVEČANA SALA, DANAS UČIONICA

U prelepom ambijentu Palate Krsmanovića na beogradskim Terazijama, gde je proglašena Kraljevina SHS, sada radi Visoka škola socijalnog rada. Na spratu, u sali 2, u kojoj je pre sto godina održano svečano proglašenje nove države, danas studenti slušaju predavanja i polažu ispite.

Znaju li oni šta se pre jednog veka dogodilo na ovom mestu?

- Ne znamo - kažu. Za Kraljevinu SHS su čuli, ali više detalja o državi njihovih pradedova - ne znaju.

Na zgradi nema nikakvog obeležja koje bi upućivalo da se tu odigrao jedan od najvažnijih istorijskih događaja u 20. veku.

Inače, ova građevina napravljena je 1885. godine, a projektovao ju je arhitekta Jovan Ilkić. Poznati trgovac Aleksa Krsmanović u njoj je živeo do svoje smrti 1914. godine, a zgradu, kao i čitavo imanje, zaveštao je srpskom narodu. Odmah posle proglašenja Kraljevine SHS, u zgradu se uselio regent, kasnije kralj, Aleksandar Karađorđević i tu mu je bilo sedište naredne četiri godine. Za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu, objekat je služio kao luksuzna kantina osoblja nemačke uprave grada. Nakon rata, zgrada je bila najviše poznata po tome što se u njoj tri decenije nalazio Protokol Državnog sekretarijata za inostrane poslove SFRJ i Diplomatski klub. I danas je poznata kao zgrada Protokola.

 

ODLUKE I DEKLARACIJE

Konkretni pregovori o uređenju Kraljevine SHS vođeni su u dva navrata - na Krfu 1917, kada je doneta Krfska deklaracija, i u Ženevi 1918, kada je potpisan Ženevski sporazum. Nakon rata, pod vođstvom Jugoslovenskog odbora u Zagrebu je formirana Država Slovenaca, Hrvata i Srba, a istovremeno su crnogorski delegati na Podgoričkoj skupštini doneli odluku o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. I delegati Velike narodne skupštine Vojvodine 25. novembra, takođe, donose odluku o pripajanju Kraljevini Srbiji. Proglašenje nove države, pod imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, usledilo je 1. decembra 1918. godine.

NEMA PREKIDA KONTINUITETA

- Država SHS bi bila nova država, ako između nje i Kraljevine Srbije nema pravnog kontinuiteta, a ako toga kontinuiteta ima, onda je to stara država. Na osnovu analize pravnih činjenica, smatram da između Kraljevine Srbije i Kraljevine SHS postoji potpuni kontinuitet, dakle, to nije nova država - pojašnjava profesor Gaćinović. - Kraljevina SHS je nasledila ceo sistem međunarodnih ugovora Kraljevine Srbije. Između ugovora pod kojima je živela Kraljevina Srbija i ugovora pod kojima živi država Kraljevina SHS nema prekida kontinuiteta. Strane države nisu osetile pojavu države SHS kao pojavu novog pravnog subjekta s kojim treba da uređuju svoje odnose iz početka.

(BalkansPress / Izvor: Novosti.rs)

Scroll to top