BalkansPress

Dobro došli!

Za njega kažu da je Božji čovek. Da živi po jevanđelju. Omiljen je među svojim parohijanima. Primer im je u svemu. Trudi se da sluša ljude oko sebe, a poručuje im da čine dobro i da se dobrom nadaju. Na mnogobrojne pohvale reaguje nenametljivo - u skladu sa svojom prirodom. Protojerej Dalibor Stefanović (40) mnogima je motiv i inspiracija, a najviše onima koji su zapali u probleme, tugu i nemaštinu. Za njih uvek ima reč utehe, ali i konkretnu pomoć koja stiže posredstvom verskog dobrotvornog starateljstva koje je pri crkvi osnovao.

- Drago mi je kada je ljudima dobro. Ako dobro dođe, pa makar i kroz mene, dobro je. U vremenu kada je sve više zla i loših primera, ako možemo i najmanje dobro da posvedočimo i da to dođe od nas - srećni smo. Srećan sam kada je ljudima dobro. Ljudi često, u nedostatku duhovnika, prepoznaju i tragove nekih vrednosti kojih možda u nama ima. Ljubav prema Bogu i prema bližnjima. To bi bio život po jevanđelju, a koliko mi tako živimo... daleko smo verovatno, ali bitno da težimo tome, da smo na tom putu. Bitno je da smo tu i kada padamo i kada ustajemo, pa ćemo polako i napredovati - skroman je otac Dalibor.

 

U životu bi možda bio nešto sasvim drugo, ali je na njega, svojim primerom, najviše uticao deda - pop Sava, čuveni leskovački sveštenik.

- Dok sam bio dete, Boga sam zamišljao kao mog dedu. Kada je već bio bolestan, čitao sam žitija, jer on više nije mogao ni knjigu da drži. Nadahnjivali su me primeri iz žitija Svetog Save, gde je on svega imao u izobilju, a on to ostavlja radi nekih drugih vrednosti. Pitao sam se šta je to, a imao sam primer u dedi - ističe otac Dalibor.

PROČITAJTE: MIRKA VASILJEVIĆ se oglasila nakon osude javnosti: Ja nisam neko ko poziva na nasilje nad ženama!

Kada je posle mnogo godina postao sveštenik, po saznanju da je unuk popa Save, ljudi su ga grlili i bukvalno suze lili.

- Jednom me je sadašnji patrijarh, a tadašnji vladika, kada sam tek započinjao da idem u crkvu, blagoslovio i rekao: "Da budeš dobar kao deda". Malo sam se udaljio, a on se okrenuo i rekao: "I bolji od dede da budeš". Za mene je to bilo kao zapovest - kaže otac Dalibor.

U Bošnjace, selo na putu između Leskovca i Lebana, stigao je pre pet godina i postao prvi paroh bošnjački i arhijerejski namesnik jablanički.

- Naš neposredni kontakt sa vernicima je najčešće prilikom svećenja vodice. Gledam da to ne obavim tehnički, već da se zagledam u potrebe tih porodica. Trudim se da bolesne ispovedim i pričestim. To ljudi veoma cene, pa su i sami počeli da mi se obraćaju kada im je potrebna podrška. Nekada je dovoljno da budete ogledalo. Da oni imaju kome da kažu šta ih muči, a meni je drago da su to prepoznali u Crkvi. Ona je opet postala mesto okupljanja - priča nam otac Dalibor kako provodi dane pred velike uskršnje praznike.

 

Njegov najstariji sin Simeon ide u drugi razred, a posle njegovog rođenja je na svake dve godine ova skladna porodica postajala bogatija za Hristijanu, Justina, Mariju i Krstinju. Supruga Tamara (31) je diplomirani psiholog i zaposlena je kao koordinator za populacionu politiku u Opštini Lebane. Sreli su se na druženju crkvenih horova u Sremskim Karlovcima. Otac Dalibor često nije kod kuće, pa Tamara priznaje da nedostaje i njoj i deci.

- Nije lako. Trudimo se da se dopunjavamo. Nekada to bude teže, a nekada lakše. Ipak, oni pozitivni momenti isplivaju i krepe čoveka. To nam daje snagu da idemo dalje, da se popravljamo. I mi učimo i menjamo se svakim danom. Ljubav se u braku rađa. U brak se ne stupa iz ljubavi nego se ona, kroz žrtvu i odricanje, godinama stvara - priča nam Tamara, koja je na jug Srbije stigla iz Novog Žednika, mesta u okolini Subotice. - Malo nam fali to neko vreme sa njim, ali danas svi tako žive, pa ne možemo da se žalimo. Božjom voljom svedočimo da treba imati više dece. Teško jeste. Bilo je tu mnogo strahova, i trudnoća svaka, ali u životu nema mnogo planiranja, jer koliko je toga realno u našim rukama. Premalo. Skoro ništa. Kada se prevaziđu iskušenja, onda vidimo lepotu toga i velika se blagodat oseća i dolazi.

Otac Dalibor klima glavom i dodaje da se ljudi često okreću ka materijalnom, ali ističe da nam je potreban drugačiji pristup. Obrnuti. On naglašava da je život dar sam po sebi, a da se sa novim životom rodi i sve ostalo.

- Razumem mlade ljude kada odavde odlaze za boljim životom, ali nije samo materijalno ono što im treba. Kažem im da ostanu ovde, pa da krenemo od sebe. Da nam bude bolje tako što ću prvo ja biti bolji. Da se menjamo, pa će se i sve oko nas menjati nabolje. Ostajanje ovde, iako je teško, jeste potez koji je ravan čojstvu iz patriotskih pesama. Kada čovek potone i pipne dno, onda može da se odgurne i da ispliva. Srbi se dele na ove i one. Treba da shvatimo da smo jedno i da se, po onoj staroj, složimo, da se obožimo i da se umnožimo. Mislim da će sve teškoće kroz koje smo prošli i prolazimo izroditi nešto dobro. Nemoguće je da nam neće biti bolje - zaključuje naš sagovornik.

 

POKLON OCA JOVANA IZ LEŠJA

Crkva Sveta Petka u Bošnjacu podignuta je u 14. veku. Veoma je poštovana i posećena. U njoj je sve drevno i znamenito. Ima minej i ikonostas iz 1877. godine, kao i dve godine mlađi putir koji se i danas koristi. U crkvenoj porti je i zgrada u kojoj je bilo načelništvo jablaničkog sreza i prva škola monaškog tipa. U ovoj crkvi je odnedavno i velika svetinja za celo okruženje. Veliki kivot sa delićima moštiju skoro 150 svetitelja poklon je oca Jovana iz Lešja i priznanje sveštenicima "koji se trude u veri".

PROČITAJTE: PAO DOGOVOR! OTVARA SE 10.000 NOVIH RADNIH MESTA! Borča će postati CENTAR EVROPE!

MASOVNO KRŠTENjE I VENČANjE

Kada je postao namesnik za sedam crkvenih opština u Medveđi, Lebanu i Bojniku, otac Dalibor je odmah organizovao besplatno saborno krštenje, a onda i saborno venčanje, prvenstveno za starije bračne parove. Kolektivno je krstio i mnogobrojne pripadnike romske zajednice. U jednom danu se u celom namesništvu besplatno krstilo 222 ljudi, a samo u Bošnjacu se venčalo 27 parova.

- Najstariji bračni par bio je već 52 godine u braku. Organizovali smo i ručak i poklone. Iz crkve kreću i mnoge dobrotvorne, pa i sportske aktivnosti koje su uglavnom i humanitarne. Osim tekućih poslova, najviše vremena provodim u tom milosrdnom radu i pastirskom, duhovnom, staranju ne samo prema parohijanima već i prema mnogima koji ovde dolaze - ističe otac Dalibor.

(Izvor i foto: Novosti.rs)

Scroll to top