BalkansPress

Dobro došli!

Srpska pravoslavna crkva, 16. novembra, obeležava Đurđic, odnosno dan kada su mošti Svetog Đorđa (Svetog Georgija) prenete iz Nikomidije u Lidu.

Đurđic se smatra jednom od pet najvećih slava u Srbiji, mada u kalendaru Srpske pravoslavne crkve nije ubeležen crvenim slovom.

Narodno verovanje kaže da zima počinje sa Đurđicem, a završava se sa Đurđevdanom (6. maj).

Sveti Đorđe je jedan od najvećih hrišćanskih svetaca, a pravoslavci ga naročito poštuju.

Istorijski podaci tvrde da je Đorđe u vreme rimskog cara Dioklecijana bio jedan od njegovih najboljih vojskovođa, a da je pogubljen zato što nije želeo da ubija nedužne hrišćane.

 

Hrišćansko predanje tvrdi da je Đorđe preobratio hrišćanstvo u Dioklecijanovu ženu Aleksandru, koju je car takođe pogubio. Legenda kaže i da je Đorđe najpre odbio da pogubi Aleksandru, za koju je car saznao da upražnjava hrišćanstvo, a da je potom Dioklecijan odlučio da i njega pogubi.

Sveti Đorđe se na ikonama uvek prikazuje kao vojnik na belom konju koji kopljem probada aždaju. Za ovu simboliku postoji nekoliko tumačenja.

Jedno od tumačenja se oslanja na legendu da je posle hapšenja Đorđa, aždaja napala Rim.Dioklecijan je tada navodno tražio dobrovljce koji će joj se suprotstaviti, ali da se niko nije javio, te da je potom car oslobodio Đorđa koji je kao najhrabriji vojnik spasao Rim.

Po drugom, modernom, tumačenju ubijanje aždaje predstavlja simbolično ubijanje Rima koji nije priznavao novu veru. Đorđe se smatra prvim vojskovođom koji je caru odbio poslušnost kada je u pitanju ubijanje nevinih hrišćana, a kasnije su njegov primer počeli da slede i mnogi drugi.

Kažu da je Đurđic po brojnosti svečara na osmom mestu slava u Srba. Đurđic je i gradska slava Novog Sada, kao i Bora. Ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan (sreda, petak), sprema se posna hrana. Na liturgijama u pravoslavnim hramovima pominje se stradanje svetog Đorđa.

Uoči slave dolazi sveštenik u kuću i sveti vodicu kojom domaćica mesi slavski kolač, koji seče sveštenik u crkvi i preliva ga vinom (ili to radi domaćin kod kuće). Za slavu se pali slavska sveća, koja treba da gori celog slavskog dana. Gasi je domaćin u prisustvu ukućana tek uveče, pošto se najpre prekrsti. Običaj je da domaćin ne seda dok sveća gori. On po verovanju naroda mora da "dvori" slavu.

Napišite nam u komentarima da li slavite Đurđic i koje ste verovanje čuli da je vezano za ovaj praznik.

Scroll to top