BalkansPress

Dobro došli!

"Većina dizajnera bi smatrala nemogućim preneti 176 ideja – uključujući ljude, mesta, osećaje i pojmove – u simbole od 12 bita u roku od 5 nedelja!"

Svi danas rado koristimo emotikone, a da li ste znali ko je njihov tvorac?

U pitanju je Šigetaka Kurita, koji je stvorio prvi emotikon 1999. godine.

Tada je radio s mrežom od 12x12 piksela. Dakle, na raspolaganju je imao ukupno 144 tačkice ili 18 bajtova podataka, što znači da je njegovih 176 piktograma zauzimalo nešto više od tri kilobajta. Ta mala količina podataka sadržavala je ogromnu količinu značenja.

 

- Iz dizajnerske perspektive, mislim da su izuzetni -  kaže Džesi Rid, jedan od osnivača izdavačke kuće "Standards Manual" koja će objaviti knjigu o prvim emotikonima.

- Većina bi dizajnera smatrala nemogućim preneti 176 ideja – uključujući ljude, mesta, osećaje i pojmove – u simbole od 12 bita u roku od 5 nedelja!

Reč emotikon dolazi od japanskih reči za sliku, pisanje i znak. Japanski "kanji" znakovi temelje se na kineskim ideogramima, što znači da je njihovo pismo izrazito slikovito.

- Iako i kanji znakovi i emotikoni predstavljaju ideograme, kanji znakovi mi nisu bili inspiracija za stvaranje emotikona. Inspiraciju sam pronašao u piktogramima, mangama i raznim drugim izvorima - kaže Šigetaka Kurita.

Njegovi su emotikoni nastali iz posebnog razloga - kako bi se olakšala komunikacija u novonastalom sustavu mobilnog interneta koji je razvio japanski telekomunikacijski div NTT DoCoMo.

Sitem  je nudio mogućnost slanja mejlova, ali postojalo je ograničenje od 250 znakova, zbog čega su emotikoni predstavljali izvrsno rešenje za prenošenje željene poruke u ograničenom prostoru.

 

Prvi emotikoni izgledali su mnogo kockastije od današnjih zato što je Kurita tada morao raditi s rezolucijom od 144 piksela. Danas se emotikoni izrađuju pomoću vektorske grafike, zbog čega im je rezolucija znatno veća.

Više od decenije  emotikoni su se koristili gotovo isključivo u Japanu. Ostale japanske telekomunikacijske firme odmah su ih kopirale, ali  simboli nisu bili standarizovani, što je značilo da se nisu mogli koristiti među različitim mrežama.

Emotikoni su tek 2010. godine uključeni u Unicode – standard koji upravlja kodiranjem teksta. Te su se godine 722 emotikona pojavila na Ajfonu i Androidu.

- U Japanu su odmah postali popularni, ali njihova prekookeanska upotreba je uzela maha tek 2012. godine, a taj me vremenski razmak iznenadio -  kaže Kurita.

Na službenom Unicode popisu danas postoji 2789 emotikona koji su jako drugačiji od prvotnih.

 

- Današnji emotikoni zapravo nisu pravi emotikoni, nego slike -ističe Kurita.

Ipak, izumitelj emotikona na njih i dalje gleda pozitivno:

- Oni poboljšavaju digitalnu komunikaciju koja se uglavnom odvija preko telefona. Ne mislim da su emotikoni štetni za ljudsku komunikaciju budući da ljudi ne komuniciraju samo digitalno.

Najpopularniji emotikon na Tviteru  je takozvano "lice koje plače od smeha", koje se od 2013. godine pojavilo u više od dve milijarde tvitova. Kuritin najdraži emotikon je srce, i to zbog pozitivne poruke koju šalje.

- Prvi emotikoni bili čitljivi samo u svojoj stvarnoj veličini namenjenoj telefonima. Kada bi se povećali – kao na primer u našoj knjizi – pretvorili bi se u apstrakciju. Kurita je konstantno trebao procenjivati kako će njegovi krajnji rezultati izgledati -  ističe Rid.

Emotikoni su prodrli u popularnu kulturu na bezbroj načina – brojni emotikoni predstavljaju poznate pesme, knjige i filmove. Prvi su emotikoni 2016. godine postali deo Muzeja moderne umetnosti u Njujorku, i tako zauzeli svoje mjesto u istoriji dizajna.

(BalkansPress / Espreso.rs)

Scroll to top