BalkansPress

Dobro došli!

Spomen-ploča u čast glumca Miodraga Petrovića Čkalje otkrivena je juče u Resavskoj ulici broj 84, u Beogradu, gde je Čkalja živeo poslednjih trideset godina. Zapravo, gde je jedva preživljavao, ali to danas niko nije pomenuo.

 

Otkrivena spomen-ploča Čkalji

*Foto: Promo fotografija / Noizz.rs / Otkrivena spomen-ploča Čkalji 

Postavljanje spomen ploče je, kako je naglašeno, organizovala Opština Savski venac na inicijativu građana Mesne zajednice Zapadni Vračar, a svečano su otkrili predsednica Opštine Savski venac Irena Vujović, gradski menadžer Goran Vesić, sin poznatog glumca, Čedomir i unuka Jovana Petrović.

 

Tu priliku nadležni su iskoristili da podsete na ogroman doprinos glumca i istaknu kako je ovo "skroman način da mu se Beograd i Beograđani oduže za to što nas njegove uloge i dan danas zasmevaju", ali i da najave kako će i ubuduće (pretpostavljamo da misle na period posle beogradskih izbora) negovati kulturu sećanja i podržavati slične predloge građana.

Čkaljina unuka Jovana i sin Čedomir Petrović nisu mnogo govorili. A možda je trebalo.

Čkaljino sokače

*Foto: Promo fotografija / Noizz.rs / Čkaljino sokače 

Trebalo je da podsete na poslednji Čkaljin govor u kojem se zahvalio Srbiji što glođe koske. Trebalo je da ispričaju da je u toj kući slavni glumac živeo kao da je sahranjen, u siromaštvu, usamljen i zaboravljen, odbačen i ogorčen. Trebalo je pored te ploče da ispišu i njegove reči, baš one koje svedoče o njegovoj tužnoj sudbini, ali i sudbini njegove porodice.

Miodrag Petrović Čkalja i Mija Aleksić

*Foto: Privatna arhiva / Noizz.rs / Miodrag Petrović Čkalja i Mija Aleksić 

- Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živeo sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša deca žive normalno. Eto, moj sin nema posla godinama. Unuka Jovana ima 28 godina i pre četiri godine završila je pozorišnu akademiju. Izrazit je talenat, druga Ljubinka Bobić. Međutim, ne može da se zaposli. Prekjuče su joj otvoreno rekli u jednom pozorištu, nije bitno kom, da neće da je prime iz političkih razloga. A ona je treća generacija glumaca u jednoj kući. Svuda u svetu takvi ljudi imaju ogroman publicitet. A kod nas tri generacije, i nijedna ne radi. Ja ne radim svoj posao, moj sin takođe, unuka Jovana, a ni druga unuka Milena, koja je završila muzičku akademiju i specijalizirala muzikologiju. Skupili smo pare da polaže neke dodatne ispite na muzičkoj akademiji u Londonu. Tamo su bili oduševljeni njome i nedavno su je obavestili da joj besplatno plaćaju koledž, ali da se sama pobrine za stan i hranu. Ništa od toga neće biti. Snaja jedina radi, anesteziolog je u KBC Srbije, i njih četvoro žive od njene plate. A ja sa 2.300 dinara penzije ne mogu da pomognem. Dok platim sve dažbine državi, jer sam tako naučen, ne ostaje gotovo ništa. Tužno je reći, nove cipele nisam kupio dvadesetak godina, ali to nije važno. Važno je da mojim unukama nemam da dam za koka-kolu kad izađu u kafić - izjavio je Čkalja 2000. godine.

To je trebalo da dopišu pored spomen-ploče, kao podsetnik da se ne desi ponovo, jer - da se ne lažemio, dešava se... Od Čkaljine smrti prošlo je 15 godina, i danas svi tuguju što je prošao kako je prošao, a paralelno, postalo je gotovo normalno da se politika meša u kulturu, da se odbacuju oni koji ne misle isto, da veliki umetnici dolaze u situaciju da žive na granici egzistencije. Naravno da niko ne može sad ispraviti nepravdu koja je naneta Čkalji, ali - njegova priča trebalo bi da služi kao opomena.

Bez nje, spomen-ploča koju tako pomprezno otkrivaju izgleda samo kao jeftino skupljanje poena pred izbore i prilično smo sigurni da bi Čkalja pljunuo na nju.

(BalkansPress / Noizz.rs)

Scroll to top