BalkansPress

Dobro došli!

Danilo Lazović je rođen 25. novembra 1951. godine u Brodarevu, na granici Srbije i Crne Gore. Odrastao je u radničkoj porodici, a Lazovići su se 1958. godina preselili u Priboj na Limu, gde je poznati glumac završio gimnaziju. Na Fakultetu dramskih umetnosti diplomirao je 1974. godine, kada je i ostvario prvu zapaženu ulogu u kultnoj seriji "Otpisani". Od tada su se ređale značajne uloge na filmu, ali i u teatru, mada ga publika najbolje pamti po ulogama u serijama "Bolji život", "Srećni ljudi", "Porodično blago", "Stižu dolari"...

Tokom snimanja te serije, Lazović je i preminuo - 25. marta 2006. od infarkta. Imao je 55 godina. Po želji porodice niko nije držao govor, već je preko razglasa pušten Lazovićev monolog u poemi svetog Nikolaja Velimirovića "Kosovski zavet cara Lazara".

 

Mnogi ga pamte kao boema, ali to je posledica njegovih specifičnih uloga. Privatno, Danilo nije voleo kafanu.

- On nije voleo kafane, a obožavao je da se šali. Imao je vrlo specifičan smisao za humor i dobru dušu - rekao je jednom prilikom za njega reditelj Siniša Pavić.

Porodica, vera i srpstvo - najvažniji u životu Danila Lazovića

Lazović je bio porodični čovek i voleo je prirodu. Sa suprugom Brankom ima četvoro dece, a kako bi im obezbedio bolje uslove za odrastanje, iz centra grada su se preselili na Avalu, daleko od gradske vreve, gde je Danilo uživao u obavezama oko domaćinstva. I to dok je bio u vrhuncu popularnosti.

Mislim da je to nešto najbolje što je tata mogao da uradi jer nas je sklonio s asfalta, pa su moja braća i sestra umesto da rastu čekajući lift, uživali u prirodi i zdravom detinjstvu... Moj otac je bio patrijarhalan i konzervativan, želeo je da od nas napravi dobre ljude. Vaspitavao nas je u duhu prave srpske porodice, gde se zna ko je ko i šta ko radi, kao i da je ljubav prema Bogu osnov svega - pričala je njegova najstarija ćerka, Jelena Lazović.

 

U doba kada je većina njegovih kolega uplovila u stranačke vode, Lazović nije krio svoje mišljenje o toj temi.

– Ne daj bože da sam u nekoj partiji! Eto, čak i ne pratim situaciju u glumačkoj branši. Nemam kad. Ne može se biti u nekoj partiji ako nemamo pravnu državu. To je neučtivo. Ja sam za Srbiju – jednu i nedeljivu – komentarisao je Danilo svoju pripadnost političkim strankama, ali i ovakvo angažovanje svojih kolega. Zalagao se da se u škole umesto građanskog uvede seljačko-hajdučko vaspitanje, a veronauka postane obavezan predmet.

Ceo svet nas Srbe uverava u istinu naše posebnosti. Zato Srbi treba malo da se podiče svojom posebnošću, a ne da se postide. Mi smo živeli 50 godina u jednom monstruoznom, satanističkom sistemu koji je prosto zahtevao kooperativnost i odustajanje od svega što je autentično, zahtevao je od vas da nikad ne nastupite s onim što je najbolje u vama, već s onim što je najpoltronskije.

Moramo napraviti iskorak iz tog satanističkog sistema i okrenuti se Bogu ako želimo dobra sebi i svojoj deci. Imamo veliku moralnu i duhovnu odgovornost prema svojoj deci – govorio je Danilo u intervjuu za list Pogledi. Po želji porodice niko nije držao govor na sahrani slavnog glumca, već je preko razglasa pušten Lazovićev monolog u poemi svetog Nikolaja Velimirovića "Kosovski zavet cara Lazara".

 

(BlkansPress / Nacionalist)

Scroll to top