BalkansPress

Dobro došli!

Sve okolnosti su bile protiv nje od samog početka njenog života, ali ona je dokazala koliku snagu volje ima, što joj je omogućilo da postane prva afroamerička milijarderka.

Njen životni put je tipična američka priča o uspehu uprkos svim okolnostima. A već od samog početka okolnosti su radile protiv nje.

PROČITAJTE: ŠTA JOJ SE DESILO S USNAMA I NOSEM? Adel je smršala 45 kilograma, ali to nije jedina drastična promena

 

Rođena je 1954. u trošnoj drvenoj kućici svojih dedova, potomaka oslobođenog roblja, kao vanbračno dete siromašne, nezaposlene tinejdžerke u gradiću Kosijasko u Misisipiju. Njena baba-tetka Ida predložila je da dete nazovu Orpa, po malo poznatom liku iz Biblije, ali babica koja je porodila njenu majku je pogrešno zapisala ime, pa je u krštenicu upisano – Opra Gejl Vinfri.

Prvih šest godina života Opra je provela na bakinoj farmi u Kosijasku, siromašnom mestašcu u koji još nisu doprle moderne blagodeti poput vodovoda i telefona. Život je bio skroman, a rasna segregacija još uvek prisutna iako ne onoliko koliko u nekim drugim gradovima Juga. Nemaština je pripadnike različitih rasa prisilila da sarađuju trgujući jedni s drugima, dok su im se deca zajedno igrala u prašini.

Baš u godini kad je Opra rođena, Vrhovni sud proglasio je kraj segregacije u američkim školama, dajući trunku nade da bi afroameričku decu jednog dana mogla da čeka neka bolja budućnost. Ona se za malu Opru, čija je baka bila toliko siromašna da ju je oblačila u vreće od krompira, činila svetlosnim godinama daleko.

 

Kraj bednog, ali relativno mirnog detinjstva s bakom nastupio je već u Oprinoj šestoj godini, kad je njena majka nakon dve godine lutanja pronašla posao služavke u predgrađu Milokija. Nedugo potom baka se razbolela, a mala Opra se doselila kod majke, koja ju je sistematski zanemarivala, baš kao i Oprinu malu polusestru, koja se u međuvremenu rodila.

Nakon dve godine zajedničke životne muke, tokom kojih je Opra nekako uspevala da briljira u školi, njena majka je odlučila da više ne želi da se brine o njoj, pa je uverila Oprinog neprisutnog oca da primi dete u svoj porodični dom u Nešvilu. 

Tamo se devojčica prvi put učlanila u biblioteku gutajući sve što je mogla da pročita, nadoknađujući znanje izgubljeno u zabiti američkog juga. Ubrzo nakon što se malo oporavila, majka ju je pozvala da joj se vrati. Njihov suživot bio je još gori nego pre. Oprina majka rađala je jedno dete za drugim, novca gotovo nikada nije bilo, a Opra je bila izložena stalnom seksualnom zlostavljanju. Kad je imala samo devet godina, silovao ju je rođak koji je trebalo da pazi na nju, a sledećih godina to se ponavljalo s nekoliko različitih muškaraca, od kojih su većina bili njeni rođaci.

 

Kada je imala 14 godina, rodila je sina, koji je nedugo potom preminuo. Bila je gotovo beskućnica, prepuštena samoj sebi kad ju je u svoj dom u Nešvilu ponovno primio otac.

Bivši vojnik Vernon Vinfri držao je do stroge discipline na granici s terorom, ali je traumatizovanoj Opri pružio strukturu u kojoj je mogla da se razvija. Svake nedelje zadavao joj je jednu knjigu za čitanje, o kojoj je morala da piše sastav. Nije prihvatao ništa osim onoga što je smatrao njenim najboljim mogućim rezultatom.

Zahvaljujući takvoj podršci, ali i prirodnoj nadarenosti koju je pokazivala dok je živela s bakom u Misisipiju, u školi je brzo nadoknadila propuštene godine i istakla se kao jedna od najboljih učenica u generaciji.

Dobijala je nagrade za govorništvo i recitaciju, a ubrzo je došla i puna stipendija za studije komunikacije i pozorišnih umetnosti na državnom univerzitetu u Tenesiju. Istovremeno, sa 17 godina mlada Opra je dobila posao na radiju WVOL, specijalizovanom za afroameričke slušaoce u Nešvilu, a pronašla je vremena i za takmičenje Miss Black Tennessee, gde je osvojila prvo mesto.

Na užas svog oca, napustila je studije i počela da radi kao reporterka i voditeljka na lokalnoj TV stanici. Prvu ozbiljnu stepenicu u karijeri prešla je kada se 1976. preselila u Baltimor, gde je dobila posao na stanici WJZ-TV News. U početku je radila kao reporterka, a kad je pokrenuta popodnevna emisija „People are talking“, koja se na toj stanici prikazivala od 1980. do 1993. Opra je kao jedna od voditeljki prvi put sela u fotelju nekog tok šoua.

 

Njena empatija i talenat za čavrljanje došli su do izražaja, pa je 1986. dobila svoju emisiju – „Opra Vinfri Šou“. Nakon nje, svet televizije više nikad neće biti isti.

Priznanja koja je Opra skupila u svojoj izuzetnoj karijeri gotovo je nemoguće nabrojati.

Prema listi časopisa Forbs iz 2003. postala je prva afroamerička milijarderka na svijetu. Osim u medijskoj industriji, Opra je angažovana i u nizu humanitarnih akcija. U Južnoafričkoj Republici, recimo, izgradila je Oprah Winfrey Leadership Academy, koja mladim Afrikankama pomaže da se izdignu iz siromaštva.

(BalkansPress / Stil.kurir.rs)

Scroll to top