BalkansPress

Dobro došli!

Prolazio je automobilom kroz opustelu i blatnjavu ulicu u naselju Rade Žunića u Leskovcu i spazio dete uzrasta od 3 do 4 godine kako samo stoji na kiši.

Iskusno oko roditelja odmah je videlo da tu nešto nije u redu.

 

„Izašao sam iz automobila i pitao ga je šta će tu. Mali je bio zbunjen. Dozvao sam komšiju koji je rekao da ne poznaje mališana. Sklonio sam ga sa kiše i polako počeo da ga isputejem. Znao je da mu je tu negde kuća, ali ne i gde tačno“, priča čovek, koji ne želi da mu se pominje ime jer je to „normalan gest“.

Krenuli su da traže mališanov dom. Potrajalo je desetak minuta i kuća se našla u tom istom naselju. Dočekali su ih uspaničeni roditelji koji su dečaka tražili na suprotnoj strani.

„Predao sam im dete, zahvalili su se, a mi smo otišli svojoj kući. Tek sat kasnije zvali su me, došli nekako do mog broja, i neizmerno se zahvaljivali, pitali šta mogu da učine za mene. Rekao sam im: Kada naiđete na čoveka ili dete kome treba pomoć, pomognite, a potom onome kome ste pomogli prenesite istu rečenicu. Tako ćete mi se odužiti“, objašnjava naš sagovornik.

U ovom poučnom slučaju, koji je za roditelje na trenutak bio traumatičan, niko ne želi da da mu se javno napiše ime. Preneli smo je radi humanog i poučnog postupanja Leskovčanina.

(BalkansPress / Jugmedia.rs)

Scroll to top