Rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović upitao je u otvorenom pismu predsednika Crne Gore Mila Đukanovića „šta to ima agresivno u vezi sa svetosavljem u Crnoj Gori“.

„Šta je to čime svetosavlje poništava crnogorski verski i nacionalni identitet — ako nije upravo nasilje koje se vrši nad samim Svetim Savom? Možemo li se „osloboditi“ njegovoga imena i spomena, a da posle toga budemo i nalik onima koji su nas rodili i koji su Crnu Goru stvorili?“, navodi rektor Cetinjske bogoslovije u pismu.

Podsetimo, crnogorski predsednik izjavio je nedavno da „agresivno svetosavlje“ poništava crnogorski verski i nacionalni identitet.

Ova izjava zatekla je mnoge u Crnoj Gori, uprkos činjenici da je javnost odavno upoznata sa Đukanovićevom namerom da se obračuna sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

 

Jedan od „zatečenih“ je upravo i rektor Perović koji je tim povodom uputio pismo Đukanoviću koje prenosimo u celosti:

Poštovani g. predsjedniče Crne Gore,

Na sjeveru države čiji ste predsjednik, u gradu Bijelom Polju, nalazi se drevna crkva svetih apostola Petra i Pavla. Za njene bogoslužbene potrebe je u 12. vijeku, ondašnji humski knez, dao rukopisati jevanđelje, koje se čuva do danas. Ovaj impozantni pisani spomenik i dragulj crnogorske kulture, zove se Miroslavljevo jevanđelje, po imenu pomenutog kneza naručioca koji je rođeni stric svetog Save Nemanjića. U Beranama postoji manastir Đurđevi stupovi, koga je sagradio brat od strica svetog Save. A na drugoj strani crnogorskog sjevera, planina Durmitor čuva toponime Savin kuk i Savina voda, kao i narodna predanja vezana za svetog Savu (recimo ono o nastanku Crnog jezera…) kojima gotovo da nema broja.

PROČITAJTE: ĐUKANOVIĆ O SPC: Izdao sam ih jer su poslušnik ruskog imperijalizma, agresivnog svetosavlja i velikosrpskog nacionalizma

U središnjem pojasu naše države, nalaze se temelji crnogorske duhovnosti, manastiri Morača, Piva i Ostrog. Prvog je, sredinom 13. vijeka podigao sinovac svetoga Save, drugog su u 16. vijeku podigli hercegovački mitropoliti, i budući pećki patrijarsi (nasljednici svetosavskog trona) Sokolovići, dok je treći nikao podvigom svetog Vasilija Ostroškog, slava mu i milost, tokom 17. vijeka. Ostroški manastir je ukrašen možda i najljepšim freskama svetog Save, a razlog tome je činjenica da je sveti Vasilije rukopoložen za hercegovačkog episkopa u Pećkoj patrijaršiji, i da je lično boravio u Hilandaru (svetosavskoj zadužbini) o kojoj je brinuo do kraja svoga zemnog života.

 

Spuštajući se ka crnogorskom jugu dolazimo do prestonog Cetinja, gdje je rukom protođakona Filipa Radičevića zabilježeno da je prva crnogorska izvedba himne „Uskliknimo s ljubavlju Svetitelju Savi“ učinjena 1856. godine u prisustvu knjaza Danila i knjeginje Darinke. Ovim je nastavljena tradicija dokumentovana u knjigama iz štamparije Crnojevića i kasnije Božidara Vukovića (kraj 15. i početak 16. vijeka) da se sveti Sava Nemanjić u crnogorskim hramovima prije 500 godina, proslavljao kao zapovjedna slava, odnosno naročiti crkveni praznik! U vremenu knjaza Nikole podignute su dvije seoske crkve u Katunskoj nahiji (jedna na Njegušima, druga u Ćeklićima) — svetom Savi u spomen! (Poređenja radi, u istoj toj starocrnogorskoj nahiji, ni jedan drugi svetitelj iz našeg roda, nije imao hram koji mu je posvećen — izuzev onog svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu, koji smo, da nam Bog oprosti, srušili!)

Svetog Savu kao krsnu slavu, ili kao prislužbu, svetkuju brojna bratstva u Crnoj Gori (Grahovo, Banjani, Piva…), a u konadžijskom kraju u cetinjskoj opštini, ljudi i danas poste Savinu nedjelju, post koji traje sedam dana, upravo od Jovanjdana 20. januara, pa do Savindana 27. januara.

O kultu svetog Save na crnogorskom primorju postoje brojna i raznovrsna svjedočanstva. O njima nam lijepo piše Stjepan Mitrov Ljubiša. Kraj mora je i najveći broj hramova njemu posvećen, a među svima su najznačajniji manastir Savina (sa malom crkvom svetog Save — po kojoj je cio ovaj kraj u Herceg Novom dobio ime) i saborni svetosavski gradski hram u Tivtu.

Kada je, krajem 19. vijeka, knjaz Nikola, za svoj književni rad od srbijanskog kralja Aleksandra Obrenovića, odlikovani ordenom sv.Save, crnogorski vladar se na dobijanje ordena zahvalio riječima:

Vaše Veličanstvo, dragi brate!

Imao sam čast primiti visoko uvaženo pismo, poslato mi po naročitom poslaniku g. generalu Milovanu Pavloviću.

 

Izrazi pisma kao i poruke koje mi je usmeno podnio naročiti poslanik od strane Vašeg kraljevskog Veličanstva, smatram za jedan dragocjen dokaz više Vaših bratskih osjećanja prema meni i mome narodu, a u korist naroda obiju srpskih država.

Duboko dirnut osobenom pažnjom Vašeg Veličanstva prema mome književnom radu, tim te ste blagoizvoljeli počastvovati me Vašim kraljevskim velikim krstom reda našeg opšteg srpskog svetitelja Save… itd.

PROČITAJTE: NOVINAR POSTAVIO PITANJE ŠAĆIRIJU NA SRPSKOM! Evo kako je reagovao čovek koji je na Mundijalu Srbiju provocirao pokazujući DVOGLAVOG ORLA!

Ovaj Nikolin odgovor, napisan je 26. januara 1896.g. uoči Savindana. Dvije decenije kasnije, 1912. g. sada već kralj — Nikola će svetom Savi posvetiti naročitu pjesmu, u kojoj će, između ostalog, reći — kako je „slobode kolijevka, Nemanjina Crna Gora“.

Na kraju ovog kratkog podsjećanja na našu istoriju i geografiju pitam sebe i Vas, gospodine predsjedniče: šta to ima agresivno u vezi sa svetosavljem u Crnoj Gori? Šta je to čime svetosavlje poništava crnogorski vjerski i nacionalni identitet — ako nije upravo nasilje koje se vrši nad samim svetim Savom? Možemo li se „osloboditi“ njegovoga imena i spomena, a da poslije toga budemo i nalik onima koji su nas rodili i koji su Crnu Goru stvorili?

(BalkansPress / Sputnik Srbija)

Scroll to top