BalkansPress

Dobro došli!

Neki će večno govoriti da je prekinuta utakmica u Zagrebu, između Dinama i Crvene zvezde, usled ogromnih incidenata na tribinama i na terenu, bila neposredni povod za krvavi rat kojim je rasparčana bivša Jugoslavija.

Neki će, međutim, razumnije govoriti da je rat počeo iz sasvim drugačijih razloga, a da su neredi bili samo odraz tadašnje situacije u društvu, nabijene nabujalim emocijama, orkestriranim ili ne. Ali, jedno je sigurno. Taj 13. maj, 1990. godine će se pamtiti. Danas je tačno 25 godina od njega.

PROČITAJTE: Policajac sa "Maksimira": Boban je navijače pozvao na teren, a Bed Blu Bojsi su imali dogovor da ubiju Piksija

Maksimir. Jedna od gradskih četvrti hrvatske prestonice, u kojoj je istoimena park-šuma, po kojoj je i ostatak tog kraja dobio ime. A tu je i stadion Maksimir, mesto na kome nastupaju zagrebački "modri". Isto ono mesto na kome je 13.05.1990. ispisana istorija.

Taj derbi između Dinama i Zvezde nikada nije ni odigran. Trebalo je da se igra na, gle apsurda, Dan bezbednosti. Ali, bezbednosti nije bilo. Tuča hrvatskih i srpskih navijača, pa onda i intervncija milicije, doveli su do toga da se atmosfera u državi dovede do usijanja. Mada, i nije bila daleko od toga.

 

Bilo je na tribinama svega i svačega. I pesama koje se ranije nisu pevale, i čupanja stolica, i krvavih tuča. Nije bilo mirnije ni na terenu, kada su domaći Bed blu bojsi provalili ogradu, za koju se potom dugo pričalo da je, noć pre 13. maja, prelivina kiselinom, kako bi se "planirani incidenti" i dogodili. Bilo je tu i jednog do tada nezabeleženog nasrtaja, kada je zvezda tadašnjeg jugoslovenskog, potom hrvatskog fudbala, Zvonimir Boban, udario jednog policajca. Mnogi Hrvati su to veličali kao "odgovor na velikosrpsku agresiju", ne shvatajući baš da je Boban udario Refika Ahmetovića, iz Bosne. Srbi su mahom smatrali da je "Tuđman sve to organizovao, kako bi državu rasparčao uz krvavi pir".

Četvrt veka je od tada prošlo, i... kod nas ovo sad i nije neka naročito važna tema. RTS će večeras posle Dnevnika prenositi Ligu šampiona na svom prvom programu, a na drugom emisiju "U svetu". Kod Hrvata je, međutim, malo drugačije. Oni u osam, u udarnom terminu, imaju posebnu emisiju, dokumentarni film "Nedelja, 13.". Iz tog dokumentarca slede neke rečenice, koje su priredile kolege iz "Večernjeg lista".

"Pet godina snimao sam dokumentarac, a nisam ga mogao završiti bez izjava Delija. Jer jednostrana priča ne bi imala smisla. Prvi put o tom danu govorili su pripadnici Delija Zoran Timić "Tima" i Saša Ašćerić "Asteriks". Uz njih o tom danu govori još 30-ak Sagovornika, od Bojsa Tonija Čalušića, Hasana, Macka, Zuje, tadašnjeg trenera Dinama Josipa Kužea, uključujući milicajca kojeg je udario Zvone Boban", kaže autor Igor Grahovac.

PREDSKAZANJE KRVAVE DECENIJE Sećanje na jezive scene sa Maksimira ...

Priča će se kretati hronološki, od trenutka kad su Zvezdine "delije" došle u Zagreb.

"Doputovali smo u noći na nedelju. Voz smo zaustavili kod Ciboninog tornja te išli peške kroz grad, kako bismo ostalima koji su dolazili javili kakva je situacija u gradu", govori u dokumentarcu tada čuveni član "delija" Saša Ašćerić "Asteriks", a BBB Zujo objašnjava:

"Već u osam ujutro počele su tuče oko Maksimirske šume. Delija je tada bilo oko 200, a nas tridesetak".

Kako ističu naše kolege iz Hrvatske, koje su imale uvid u ovaj dokumentarni film, posebno je zanimljivo da akteri filma, navijači iz Zagreba i Beograda, ali i tadašnji pripadnici milicije i Službe državne sigurnosti redom kažu da krvavi sukob u Maksimiru nije bio planiran, već spontan.

Bio je to, rekosmo, "Dan bezbednosti".

 

"Koliko je toga dana bilo bezbedno, u filmu govore i čovek koji je četiri puta uboden nožem i izgubio je dve litre krvi, te BBB koji je upucan", piše Večernji.

"U Zagrebu smo prvi put pevali četničke pesme, ali i prvi put pesme protiv Slobodana Miloševića, za šta se u ono vrijeme završavalo u zatvoru", ističe u filmu Zoran Timić "Tima", jedan od vođa "delija", koje su u Maksimir su došle s transparentom "Delije Knin", a potom su skinuli s južne tribine i hrvatsku zastavu te je zapalili.

Refik Ahmetović, bosanski milicajac kojeg je Zvone Boban napao, u dokumentarcu tvrdi:

"Da me je Boban i treći put udario, izvadio bih pištolj i pucao", kazao je Ahmetović, policajac koji je kasnije dobio nadimak Boban. Oni koji su u tom trenutku bili na maksimirskom igralištu navode kako su čuli milicajce da viču "Pucaj mu u leđa!".

NA DANAŠNJI DAN: Prošlo je 28 godina od haosa na Maksimiru koji je ...

Film će se prikazivati u dva dela, prvi ovog, 13. maja, a nastavak sledeće sedmice. Kako ističe autorg Igor Hragovac, u izradi su učestvovali B produkcija, Al džazira, HRT i naš RTS.

Zanimljivo.

Priču o jednom raspadu, 30 godina kasnije, kao da smo pravili zajedno.

Neko će reći "šta nam je onda ono trebalo?".

Neko i neće.

Ali, sećanje na Maksimir ostaje. Možda najviše kao opomena.

Scroll to top