BalkansPress

Dobro došli!

Zapadu se žuri da se što pre donese tzv. Trajno obavezujući sporazum, koji će legalizovat lažnu državu Kosovo, suštinski pomeriti međunarodno priznatu granicu Srbije sa Košara na Merdare i stvoriti uslove za formalno proglašenje Kosovskih oružanih snaga (KOS). To je bio i početni strateški cilj Amerike, još pre agresije na SR Jugoslaviju. Pod plaštom „normalizacije odnosa“ između Beograda i Prištine NATO pakt nastoji da formalizuje legalizaciju okupacije Kosova i Metohije.

Na taj način NATO bi postao i formalno sila koja odlučuje o svemu na u lažnoj državi Kosovo a svaki pokušaj zaštite Srba na Kosmetu smatrao bi se „agresijom na Kosovo“, koje bi brzo postalo članica NATO pakta. Lažna država Kosovo postala bi „BONDSTIL“ u daljem pohodu na istok. Tako Srbija suštinski postaje sa svojom nacionalnom teritorijom ubrzo na strani NATO pakta. O ovoj budućnosti treba da razmišlja srpska vlast i da postane svesna koje dugoročne posledice donosi narodu i državi sa potpisivanjem „trajno obavezujućeg sporazuma“.

 

Kosovo nam ne može niko uzeti ako ga sami ne predamo, a ako ga predamo na njemu će se ubrzo početi graditi infrastruktura SAD i UK, pa i NATO pakta, koja je neophodna za izvođenje vojnih operacija na jugoistoku Evrope. Na taj način Srbija postaje država na liniji vatre, koja je svojim promašajima ukinunula vojnu neutralnost i trajno ustupila veliki deo nacionalne teritorije NATO paktu. To je dovoljan razlog da Srbija nikada ne prihvati mogućnost učlanjenja tzv. Kosova u regionalne i međunarodne organizacije. Za Srbiju je veća opasnost uključivanje Kosova u NATO pakt, nego u UN. O tome se ne govori a to je suština celokupne kampanje koja se sprovodi pod plaštom jačanja mira i bezbednosti na tzv. zapadnom Balkanu.

Vlast u Srbiji se uporno trudi da ubedi narod da drugog izlaza nema i da baš sad i uskoro treba da se završi Kosmetska kriza, radi „perspektive potomstva“. Ako je perspektiva u predaji nacionalne teritorije i pomeranju i promeni međunarodno priznatih granica Srbije, onda neka pitaju narod kome je već jasno da se radi o klasičnoj otimačini istorijske nacionalne teritorije i o neustavnom delovanju i potpisivanju akata i sporazuma koji su neustavni i u suprotnosti sa vitalnim nacionalnim interesima.

Američki, britanski i nemački instruktori i savetnici godinama organizuju, opremaju i obučavaju tzv. Kosovske snage bezbednosti (KSB) i pripremaju ih da preuzmu funkciju budućih Kosovskih oružanih snaga (KOS). Po usvojenoj dinamici realizacije Strategije SAD za zapadni Balkan došlo je vreme da se formalizuju političke, bezbednosne i međunarodne predpostavke ojačavanja nezvisnosti NATO države Kosovo. Rokovi su čak i javno saopšteni.

 

Americi i vodećim državama NATO pakta, nakon skoro 20 godina od okupacije, tog dela Srbije treba „međunarodna tapija“ da je to njihov prostor. Ne bore se Amerikanci i Britanci za sreću i demokratiju „kosovara“, nego za dugoročne svoje interese jeftinog baziranja snaga i izgradnju infrastrukture na jugoistoku Evrope, na centralnoj poziciji-raskršću civilizacija, religija i narko trafikinga. Iz tih razloga ne dozvoljavaju nikakvu podelu niti ostanak čistih srpskih opština severa Kosova i Metohije u Srbiji.

Potrebno je da se nakon Briselskog sporazuma a velikog „srpskog nesporazuma“, kroz postizanje tzv. Trajnog obavezujućeg sporazuma suštinski zauvek Srbija odrekne Kosova i Metohije, kako bi se konačno zaokružila nezavisnost lažne države Kosovo i promovisale preostale državne institucije, poput Kosovskih oružanih snaga. Za taj čin izvršene su materijalne, kadrovske, organizacione, međunarodne i medijske pripreme da se to ozvaniči ubrzo nakon štetočinskog „Obavezujućeg sporazuma“, koji bi zauvek srpskom narodu i potomstvu osporio pravo na Kosovo i Metohiju jer bi granica sa Košara i Paštrika bila i formalno premeštena na Merdare i Prepolac.

Već duže vreme i do sada su zajedno sa patrolama KFOR-a izvršavale zadatke jedinice Kosovskih snaga bezbednosti. Takvo strateško uzmicanje i slom, Srbija je doživela u Drugom svetskom ratu nakon uništenja države. Danas imamo državu i dobrovoljno pristajemo kroz potpisivanje tzv. Trajnog obavezujućeg sporazuma da ispunimo i poslednji spoljni uslov za formiranje i promovisanje tzv. Kosovskih oružanih snaga (Vojske Kosova).

Za sve dosadašnje korake koje je činio NATO sa vlastima lažne države Kosovo vlast Srbije je imala potpune informacije, ali nažalost nikada na primeren i zvaničan način nije uputila protest ili neslaganje niti je jako na tome insistirala. Školovanje budućih oficira i obuku budućih podoficira i vojnika nije ni simbolički osporavala kroz sugerisanje Srbima da ne idu u Kosovske snage bezbednosti. To se moglo činiti kroz legalno delovanje preko srpskih političkih stranaka na Kosmetu. Na žalost, to se ne čini. Čak srpski stranački aktivisti su prisutni na svečanostima gde se pred Tačijem polaže zakletva lažnoj državi Kosovo. Narod to u Srbiji većinom ne zna i iznenađen je da se došlo do kraja ovog procesa pregovaranja sa „povezanim crnim maramama“, gde su posle pregovora sa vlastima u Prištini političari prošle i aktuelne vlasti sejali demagogiju da je za sve „kriva prošlost i prošla vlast“. Za Tadića kriv je bio Milošević, za Dačića i Vučića kriv je Tadić i Koštunica, i kao da se dalje ne može sem putem izdaje i poniženja. Mora se „priznati realnost“, a pre su svi govorili da suštinski nikada neće priznati nezavisnost lažne države Kosovo i da je to ta realnost. Sada izmišljaju neku drugu realnost, koju diktiraju SAD, Velika Britanija i Nemačka. Za narod to nije realnost nego legalizacija okupacije. Zbog jakog i masovnog otpora naroda predaji i izdaji Kosmeta taj „Trajni obavezujući sporazum“ će se pokušati prikazati u medijima na „statusno neutraln način“. Političari će pokušati narodu da povežu „crne marame na oči“, kao i sebi, a medijskom kampanjom da ubeđuju narod kako ipak nije sve izgubljeno. To na trenutak može da vredi ali će se ubrzo sve laži raspršiti. Ustav Srbije je za srpski narod „trajni obavezujući sporazum“ a Briselski sporazum i svi drugi sporazumi treba da se primene u međunarodno priznatim granicama Srbije.

 

Retorika je jedno a faktičko stanje, uzrokovano lažnim pregovaranjem, drugo. Primenom Briselskog sporazuma, vlast u Srbiji je gurnula narod sa severa Kosova u naručje NATO države Kosovo. Srbi su primorani da priznaju vlast i zakone kosovskih vlasti. Kakav je to jadan osećaj tog našeg naroda kada ga sopstvena država gura u zagrljaj vlasti koju čine ozloglašeni teroristi OVK? Teško je to i zamisliti, ali po prvi put nakon Drugog svetskog rata, na jugoistoku Evrope nasiljem se menjaju granice, a od žrtve – države Srbije traži se da to prihvati radi „svetle evropske budućnosti“.

Gledajući očima Zapada, transformacija Kosovskih snaga bezbednosti (KSB) u Oružane snage Kosova (OSK), je gotova stvar, samo je pitanje redosleda poteza. Kosovska vlada namerava da do kraja maja u kosovski parlament preda predlog zakona po kome bi NATO država Kosovo dobila svoju vojsku.

Iako sa Zapada stižu upozorenja da bi prethodno trebalo usaglasiti propise, pre svega izmeniti ustav Kosova, KFOR i EULEKS sve intenzivnije sarađuju sa KSB. Vojna vežba „Srebrna sablja 2018“ imala je za cilj obuku komandanata i osoblja KFOR-a, EULEKS-a i KSB u pripremi i izvođenju operacija u slučajevima pružanja pomoći prilikom prirodnih katastrofa i građanskih nemira. Spremaju se da „umiruju Srbe kada ih i formalno odvoje od Srbije“. Zato je posebna pažnja po njihovim izjavama „… posvećena obuci za kontrolu masa i suzbijanje nemira“.

KSB kao da polažu kolektivno ispit pred NATO-om o sposobnosti da se promovišu u buduće Kosovske oružane snage.

Vežba, pod nazivom „Srebrna sablja 2018“, održana je u kampovima Film City, Pomazatin i na vojnom aerodromu Slatina. Vežbom je rukovodio zamenik komandanta Kfora, brigadni general Janoš Čombok. Kfor je naveo i da će vežba biti prilika za testiranje koncepta prve, druge i treće instance reagovanja i uspostavljanje zajedničkog razumevanja taktike, tehnika i procedura na nivou jedinice.[1]

Mnogi od pripadnika KSB prešli su dug put, od terorista OVK, preko Kosovskog zaštitnog korpusa (KZK) i KSB do budućih Kosovskih oružanih snaga. Vlast u Prištini se hvali da to nisu samo pripadnici albanske nacionalnosti da ima tu zagarantovan procenat Srba od vojnika do oficira. NATO paktu je bilo potrebno deset godina da pripremi buduće KOS, koje će biti „multietničke“.

Predsednik Odbora za KiM u Skupštini Srbije Milovan Drecun, kaže da „… svakako da već godinama pripremaju da ta formacija preraste u takozvane oružane snage. Napravljena je organizaciona struktura, vrši se obuka komandnog kadra i iza toga definitivno stoji NATO.„

Prema rečima nekadašnjeg direktora Vojnobezbednosne agencije generala Momira Stojanovića, formiranje kosovske vojske je izvesna stvar, a manevri koje KSB imaju sa Kforom su u funkciji obuke tih snaga za moguće intervencije. „Ne bih bio zlonameran da to povežem sa mogućim strahom od eskalacije nasilja na severu Kosova i mogućnosti da srpske snage bezbednosti stanu u odbranu svog stanovništva na severu. Možda su te vežbe pandan tome i pariranje jednoj takvoj situaciji“, smatra Stojanović.[2]

NATO, u skladu sa instrukcijama SAD, već duže vreme radi na formiranju Kosovskih oružanih snaga. U tom smislu, uz pomoć NATO i uz donatorstvo u tehnici, opremi, obuci specijalista, školovanju starešinskog sastava na vojnim akademijama u regionu, pre svega u Skoplju i u drugim zapadnim zemljama, stvoreni su svi preduslovi da se obavi i taj formalni čin, proglašenja tzv. Kosovskih oružanih snaga. Taj potez samo još nije došao na red u agendama vodećih zapadnih sila a suštinski niko sa Zapada nije iskazao neslaganje sa procesom transformacije KBS u KOS.

Stav Zapada da u datom momentu treba usaglasiti propise jeste trenutno pojašnjenje prvenstveno namenjeno Srbiji, tako da se stvara lažna dilema da SAD ne daju baš tako „olako“ da se formiraju KOS. Tačno je da ne daju dok se ne potpiše „Trajno obavezujući sporazum“. Sigurno je da će ono što zahtevaju SAD izvršna vlast Kosova i uraditi, i u momentu kada im budu naredili takođe sprovesti tu proceduru. Između ostalog, takozvani obavezujući sporazum koji treba da potpišu Srbija i lažna NATO država Kosovo jeste u funkciji otvaranja puta integracije te lažne države u NATO strukturu ito ubrzanom procedurom, kao i davanja kontingenta oružanih snaga u sastav NATO snaga, koje izvode operacije širom sveta.

 

Srbija može da se nađe u situaciji da se, posle potpisivanja takozvanog obavezujućeg sporazuma, na administrativnoj liniji prema južnoj Pokrajini nađu Kosovske oružane snage, kao deo NATO strukture. To je iznenađenje za neuke političare i njihove plaćene analitičare, koji ponavljaju izanđale mantre sa Zapada.

U NATO paktu znaju da se bez zaokruživanja nezavisnosti lažne države Kosovo neće moći legalno promovisati KOS a da se ne poništi Kumanovski sporazum, Rezolucija 1244 SBUN i ako Srbi u kosovskom parlamentu ne podignu ruku za formiranje buduće vojske. Međutim jasno je svima da NATO pakt unilateralno bombarduje i okupira narode i države a kamo li da neće prekršiti ostale odredbe međunarodnog i nacionalnog prava, kako bi ostvario svoje interese.

Priča o Kosovskim oružanim snagama davno je osmišljena u SAD, čak i u toku same agresije na SR Jugoslaviju. Namera Amerike jeste da na Balkanu ima sigurnu i jeftinu bazu, „nosač aviona“ koji „ne troši gorivo“. U tom smislu već je stigla odluka direktno od američkog Kongresa, da od administracije SAD zatraži postavljanje temelja za pridruživanje Kosova NATO programu Partnerstvo za mir.

Istovremeno to je namera američke administracije da uključivanjem lažne države Kosova u Partnerstvo za mir, nakon „obavezujućeg sporazuma“, obuhvati veći deo regiona zapadnog Balkana, što bi bio dodatni pritisak na Srbiju da se priključi Alijansi. Uz paralelne političke, ekonomske i energetske procese namera im je da potpuno istisnu bilo kakvo prisustvo Rusije na Balkanu i reše se lažne „ruske pretnje“.

Posle najnovijih vesti iz Vašingtona, Tačiju i Haradinju je ostalo da slede smernice SAD, jer sada im ništa ne stoji na putu da od Kosovskih bezbednosnih snaga (KBS) naprave tzv. Kosovske oružane snage.

Potpisivanje Kumanovskog sporazuma omogućilo je Savetu bezbednosti UN da 10. juna 1999. godine usvoji Rezoluciju 1244, na osnovu koje se na Kosovu i danas nalaze snage NATO-a (KFOR), a koja predviđa da nijedna druga vojska tamo ne može biti prisutna, izuzev kombinovanih bezbednosnih snaga Srbije, do hiljadu ljudi…

Od formiranja Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), preko podrške NATO-a njenoj transformaciji u Kosovski zaštitni korpus (KZK) i Kosovsku policijsku službu (KPS) 1999. a potom transformaciju u Kosovske bezbednosne snage (KBS) 2008., izgrađene su postepeno predpostavke za promociju Kosovskih oružanih snaga. Javnosti u Srbiji su u svakoj od ovih faza pažljivo servirane poruke, od toga da KZK neće biti vojska, a da će se njeni nenaoružani pripadnici boriti protiv elementarnih nepogoda i spasavati stanovništvo u slučaju prirodnih nesreća, do toga da će KBS nositi lako naoružanje i da je to formacija odgovorna za angažovanje u kriznim situacijama, uklanjanje „eksplozivnih naprava i civilnu zaštitu“. A tek onako usput je objašnjeno da ove snage moraju biti spremne da ispune ostale bezbednosne zadatke koji nisu u mandatu policije ili ostalih službi za održavanje reda i mira. Transformacija poruka je podrazumevala i prvobitne demantije Zapada da će „Kosovo“ imati svoju vojsku, pa sve do izjava američke ambasade na „Kosovu“ da je vlada „Kosova“ ispunila sve suštinske obaveze vezane za transformisanje KBS u KOS.

Takvim postupkom grubo se krši Rezolucija 12 44 i međunarodno pravo. To neće biti ništa novo za SAD i NATO pakt. Ako se ovo desi, Kosovo će postati još jedan presedan — prva NATO država i to na Balkanu, o čemu se odavno govori i piše. Na taj način NATO se i dalje promoviše u neobuzdanu vojnu silu koja ne samo što ruši suverene države, nego i uspostavlja kvazi države, i instrumentalizuje ih u svojim strateškim planovima nasilja.

 

Ako žele da zaobiđu rasprave u UN i sve dokumente potpisane 1999. godine vezane za Kosovo, SAD će jednostavno pribeći promeni imena Kosovskih bezbednosnih snaga, koje već funkcionišu u okviru Kfora u Kosovske oružane snage. Tom prečicom su se poslužili i za formiranje Kosovskog zaštitnog korupsa, iz koga su nastale Kosovske bezbednosne snage, a sve to na osnovu Uredbe UN iz 2000. godine. Srbija je to tada previdela i prećutala opijena „pobedom demokratije“.

Ministarstvo Kosovskih bezbednosnih snaga od 2009. do sada potpisalo je memorandume o razumevanju sa Velikom Britanijom, Litvanijom, Holandijom, Albanijom, Crnom Gorom i Švedskom, a bilateralne sporazume sa Slovenijom, Hrvatskom, Nemačkom i plan o saradnji sa Makedonijom. I na ovom poslu Britanci su se pokazali kao veliki rušitelji srpske države i neprijatelji srpskog naroda.

KBS su sprovodile zajedničke vežbe sa vojskama Albanije i Makedonije, dok su se budući oficiri i podoficiri školovali i osposobljavali na vojnim akademijama i centrima za obuku u Americi, Velikoj Britaniji, Bugarskoj, Turskoj i BJR Makedoniji. NATO neprekidno održava kontakte sa KBS, što se i ne krije dugo vremena. KBS je uglavnom podučavala Nacionalna garda Ajove, kao savezna država SAD – strateški partner.

Ustavni sud Kosova je, u međuvremenu, dao ocenu nema „…prepreka za izmene članova kosovskog Ustava koji se tiču formiranja Kosovskih oružanih snaga“. Ustavni amandmani Vlade Kosova o osnivanju KOS prosleđeni su Skupštini, ali ceo proces je zakočen dok SAD ne daju signal da se nastavi proces. Naće se i „podobni Srbi“ sa Kosova koji će biti saglasni da se formiraju KOS kroz ustavne promene, zajedno sa formiranjem Zajednice srpskih opština ili malo kasnije od tog događaja. Za ustavne promene je inače neophodna i dvotrećinska većina manjinskih poslanika.[3]

Neshvatljivo je da vlast Srbije, preko medija, iskazuju iznenađenje zbog formiranja Kosovskih oružanih snaga. Razgovori sa privremenim prištinskim vlastima i pregovori koje je vodila bivša i aktuelna vlast Srbije bili su suštinski u funkciji izgradnje institucija i promovisanja nezavisnosti lažne NATO države Kosovo. Taj proces je intenziviran kada je pregovarački proces iz UN suštinski prebačen u nadležnost EU. Srbija je time učinila stratešku grešku po srpske nacionalne interese, sve zarad obećanja EU oko nastavka procesa „evropskih integracija“. Žrtvovao se deo nacionalne teritorije za nekakvu EU u raspadu, koja je u suštini nedemokratska, otuđena birokratija u funkciji ostvarivanja interesa vodećih država Zapada.

Kada su se izgrađivali prelazi na „administrativnoj liniji“, to navodno nije bila „prava granica“, kada su počeli naplaćivati carinu to je navodno bila „administrativna taksa“, kada su sa NATO i Albanci počeli da prave tzv. KSB, onda to nije bila vojska nego „policija.“… I tako godinama vlast i političari lažu sami sebe i svoj narod.

Pristajemo da nam EU „nudi šargarepu“ a uzima dušu i suštinu nacionalnog bića. EU od Srba pravi narod bez ponosa i časti. Sve što Albanci na Kosovu mogu i rade, to Srbi u R. Srpskoj ne mogu. Sve su učinili da bi rasformirali Vojsku Republike Srpske a istovremeno formirali vojsku lažne države Kosovo. To je ta „doslednost“ i dupli kriterijumi Zapada.

Po međunarodnom pravu, ako isto važi za sve države i narode, odgovor srpskog naroda na formiranje KOS mogao bi da bude ponovno formiranje Vojske Republike Srpske i proglašenje nezavisnosti Republike Srpske, upravo po istim kriterijumima „zapadne međunarodne zajednice„, koja je priznala lažnu državu Kosovo.

Problem je u tome što vlast u Beogradu skoro 20 godina postepeno čini sve da servilno ispunjava naloge SAD, Velike Britanije i Nemačke, a da istovremeno osporavaju ista ta prava Republici Srpskoj u ime „lažnog i dirigovanog mira“. U takvom miru se na dva mesta paralelno urušavaju vitalni srpski nacionalni interesi.

Srbi ne treba da se čude danas na sve to što nam se dešava na Kosovu i Metohiji, jer ubiraju plodove delovanja vlasti u okviru promašenih Briselskih pregovora, koje je prošla i aktuelna vlast vodila mimo UN, često suprotno Ustavu R. Srbije. Krajnje je vreme da se prekine sa pogubnom politikom neustavnog delovanja i postepenog priznavanja secesije i okupacije Kosova i Metohije.

Albanci treba da znaju da lažna država Kosovo i njene KOS neće dugo trajati i pitanje je okolnosti i vremena kada će sve to biti poništeno, a srpska zastava će se ponovo zavijoriti na Šari i Prokletijama. Kosovo i Metohija su prema Ustavu Srbije, deo srpske države, što je potvrđeno Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN. Zbog toga nelegalno formiranje takozvanih Kosovskih oružanih snaga može biti samo još jedan korak ka produbljivanju nestabilnosti i realno predstavlja pretnju za mir i stabilnost na Balkanu.

(BalkansPress / Anfor.org)

Scroll to top