Kada je Gurđijev imao samo devet godina, njegov otac je umro. Njegov otac je bio siromašan. Na samrti, pozvao je Gurđijeva bliže i rekao mu:

- Nemam ništa da ti ostavim u nasledstvo. Ja sam siromašan i moj otac, takođe, je bio siromašan, ali dao mi je jednu stvar, koja me je učinila najbogatijim čovjekom na svijetu, iako sam spolja ostao siromašan. Tebi mogu predati isto to.

To je samo savjet. Možda si suviše mlad i nećeš moći sada da ga slijediš, ali zapamti ga.

Kada budeš u stanju da deluješ u skladu sa ovim savjetom, deluj. Savjet je jednostavan. Ja ću ga ponoviti, a pošto umirem, slušaj pažljivo i ponavljaj za mnom, da bih umro zadovoljan što sam ti prenio poruku, koja se možda vjekovima prenosila sa oca na sina.

 

​Poruka je bila jednostavna. Otac je rekao:

- Ako te neko vrijeđa, iritira, provocira, samo mu reci: " Shvatio sam tvoju poruku, ali sam obećao ocu da ću odgovoriti tek posle dvadeset četiri sata. Znam da si ljut, ja to razumijem. Doći ću posle dvaeset četiri sata i odgovoriću ti. " I tako u svemu poštuj interval od dvadeset četiri sata.

Devetogodišnji dječak je ponovio to što mu je otac rekao, a otac je umro, ali u takvom trenutku predata poruku urezala se zauvijek. Kada je ponovio poruku, otac je rekao:

- Dobro. Imaš moj blagoslov; sada mogu u miru da umrem.

Zatvorio je oči i umro. Gurđijev, iako je imao samo devet godina, počeo je da praktikuje savjet. Ako bi ga neko vrijeđao, on bi rekao:

- Doći ću posle dvadeset četiri sata da ti odgovorim, jer sam to obećao svom umirućem ocu. Sada ne mogu da ti odgovorim.

 Ako bi ga možda neko tukao, on bi rekao:

- Sada možeš da me udariš; sada ne mogu da odgovorim. Posle dvadeset četiri sata doći ću da ti odgovorim, jer sam to obećao svom umirućem ocu.

 

Kasnije je govorio svojim učenicima:

- Ova jednostavna poruka potpuno me je transformisala. Čovjek me udara, a ja ne mogu da reagujem u tom trenutku - nije mi ništa preostalo nego da posmatram. Ništa nijesam mogao da uradim: Sad me taj čovjek udara, a ja moram da budem samo posmatrač! Dvadeset četiri sata ništa da ne radim.

I posmatranje tog čovjeka stvorilo je neku novu vrstu kristalizacije u meni. Posle dvadeset četiri sata sam mogao jasnije da vidim. U trenutku kada me je tukao bilo je nemoguće da jasno vidim. Oči su mi bile pune bijesa. Da sam odgovorio u tom trenutku, počeo bih da se borim sa tim čovjekom, udario bih tog čovjeka, i to bi bila nesvjesna reakcija. 

Ali nakon dvadeset četiri sata mogao sam da razmišljam o tome mirnije, tiše. Ili je on bio u pravu - ja sam uradio nešto loše i to mi je trebalo, zaslužio sam, da me tuku, vrijeđaju - ili on nije bio apsolutno u pravu.

Ako je on bio u pravu, ništa mi nije preostajalo nego da pođem do njega i da mu se zahvalim. Ako apsolutno nije bio u pravu ... tada nije imalo smisla boriti se sa čovjekom koji je toliko glup i radi takve potpuno pogrešne stvari. To je besmisleno, to je samo gubljenje vremena. On ne zaslužuje nikakav odgovor. Posle dvadeset četiri sata sve dolazi na svoje mjesto, i postaje jasno.

I sa tom jasnoćom i posmatranjem trenutka, Gurđijev se pretvorio u jedno od najvećih jedinstvenih bića ovog vijeka. I to je bila fundamentalna osnova cjelokupne kristalizacije njegovog bića.

Ti si uvijek spolja. Jednostavno posmatraj.

(Prevela: Beba Muratović - bebamur.com)

Scroll to top