BalkansPress

Dobro došli!

Ako do sada niste pročitali ovu priču, odmah iskoristite priliku, jer se druga možda neće ukazati.

SMELOST

Dva semena leže jedno pored drugog u plodnom tlu u proleće.

Prvo seme kaže:

"Želim da rastem! Želim da pustim svoje korenje duboko u zemlju ispod mene i da poguram svoje izdanke kroz zemljinu koru iznad sebe. Želim da razvijem svoje pupoljke da bi objavili dolazak proleća. Želim da na svom licu osetim toplotu sunčevih zraka i na peteljkama blagoslov jutarnje rose."

 

I tako je raslo.

Drugo seme kaže:

"Plašim se. Ako pustim svoje korenje u zemlju ispod mene, ne znam na šta mogu da naiđem u tami. Ako se probijam kroz čvrsto tlo iznad sebe, mogu da oštetim tanane izdanke, šta ako otvorim svoje pupoljke, a puž pokuša da ih pojede? A šta ako počnem da cvetam, a dete me iščupa iz zemlje. Ne, mnogo je bolje da čekam dok sve ne bude bezbedno."

I tako je čekalo.

Jedna koka koja je čeprkala po bašti, tražeci hranu, pronašla je seme koje čeka i odmah ga pojela.

Život guta one koji se boje.

(Peti Hansen)

***

"Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi" (Jovan 12:24).

Scroll to top