BalkansPress

Dobro došli!

Novopazarka Bahta Suljković proslavila je u sredu, uz rođendansku tortu, čestitke i želje da poživi još dugo, svoj 105. rođendan, zajedno sa sinovima Salkom i Bajramom, unucima, praunucima i najbližim rođacima.

Mada je još pre pet godina ušla u jedanaestu deceniju svog života, baka Bahta, poreklom iz sela Rastenovići na Pešteru, a danas žiteljka novopazarskog naselja Svojbor, još je na nogama, relativno dobro vidi, spava "ko beba", malo slabije čuje i sve pamti i razume...

 

Gotovo nikad nije bila kod lekara, ne voli lekove "da se ne bi na njih navikla", skoro sve jede i posebno uživa u svežem hlebu natopljenom varenikom...

- Srećna sam što su sinovi Salko i Bajram i njihove porodice danas uz mene, zbog mog rođendana došli su iz Nemačke gde žive i rade, i uvek na ovaj dan dođu da me posete, izljube i razvesele - priča srećna starica Bahta i naglašava da svoju dugovečnost dobrim delom duguje i svojoj deci koja je, kako ističe, paze kao malo vode na dlanu.

Mada sada uživa u svim zadovoljstvima, život baka Bahte nije bio nimalo lak, preživela je okupacije, ratove, težak rad, gladne godine... Dva puta se udavala, najpre u 29. godini i sa prvim suprugom rodila je dvoje dece koja su odavno na "onom svetu".

 

Nakon što je 12 godina bila slobodna, sreću je u 41. godini života pronašla sa Sulejmanom Suljkovićem, divnim suprugom (odavno pokojnim) sa kojim je izrodila četvoro dece, ćerka Ismeta joj je preminula odmah posle rođenja, a danas su u životu ćerka Sanija Curić (65), koja živi u selu Požega kod Novog Pazara i kod koje često boravi i sinovi Salko (62) i Bajram (58), koga je dobila u 53. godini života.

Na pitanje o receptu za dug život, baka Bahta je odgovorila: 

- Za lep i dug život mnogo je važna porodična harmonija i sloga, važno je da nema trzavica i stresova, sekiracija najviše šteti ljudima. Čini mi se da je život prošao gotovo kao tren, koliko god da je dug, život je kratak, zato u njemu treba uživati - poručuje ova još krepka starica.

Njen najveći ponos su njeni unuci i paraunuci.

Moj ponos i dika je mojih 10 unučadi i 13 praunučadi, rasuti su po celom svetu, imaju svoje poslove i porodice, ali svi dođu da me posete i poljube. Čujem ih i telefonom, mada to malo ide teže, sve do pre tri godine plela sam im prsluke i vunene čarape, neka ih bog čuva - priča starica.

(BalkansPress / Novosti.rs)

Scroll to top