BalkansPress

Dobro došli!

Jedan čovek iz Bosne, često je išao u kladionicu, a novac je uvek gubio. Jednog dana na putu do iste, sreo je svog prijatelja, a njegov život se od tog trenutka potpuno promenio. Ovo je istinita priča koju je ispričao njegov prijatelj.

"Vraćam se juče s posla i sretoh svog prijatelja na ulici. Stopira. Stanem, i povezem ga…

- Pa gde si brate nema te k'o ni kafe u ratu! Šta ima, gde si to naumio?

- Ma evo me, stopiram, sat vremena niko da stane, baš si me obradovao kad sam te video. A ništa posebno, nisam još nikakav posao dobio, nezgodno pravo, ne radi se, znaš kako je kad se ne radi… Čekam odgovor za vizu, sve papire sam izganjao i poslao, ali oteglo se ko… i eto tako… Evo krenuo malo do kladionice… Neće me brate ovih dana nikako! I što me više neće, ja budalasto uporan sve više igram. Ima više od dva meseca kako ništa nisam dobio! Još ne igram ono laički na slepo, već ja pomno razmotrim koje parove, koje utakmice ali opet džaba, uvek pogrešim jednu utakmicu ili dve i tako propadne listić.

 

- Ma okani se toga brate, znaš da nema vajde od toga, malo ko da se obogatio od takvih para, a i onaj ko se obogatio kratko je bogat bio, kako došlo, brate, tako još brže otišlo.

- A znam de, ali eto, nekako imam nadu da bih mogao uskoro "opaliti" jedan dobar listić, pa eto. Uzeo sam od majke 10 KM i slagao da mi treba da dopunim telefon jer će mi broj propasti. (Haha) Ali sad sam odabrao pet sigurnih utakmica, kvote i nisu tako velike ali zato ću uložiti 10 KM, pa kad dobijem 50 opet sam 40 dobar, je li tako?

- Brate, hajd’ ti da ja tebi pokažem kladionicu u kojoj sigurno nećeš izgubiti, mislim gde se uvek dobija? 

- Ma daj haha, šta me zezaš opet, gde ima ta kladionica, kako se zove? Ja ih znam sve po gradu…

- Samo sedi i uživaj u vožnji, sad ćeš videti, brzo ćemo stići.

 

Skrenuo sam sa glavne ulice, i krenuo prema naselju malo iza grada. Došli smo do stare trošne kuće…

- Ma daj brate, jesi lud, pa gde ovde ima kladionica? U ovoj napuštenoj ruševini sigurno nije!

- Na žalost ovo nije napuštena kuća. Ovde sama živi jedna nana. Ima oko 70 godina. Sin joj davno poginuo u saobraćajnoj nesreći, muž umro pre par godina i tako da je ona sama, nema nikog svog. Živi od onog šta joj ko donese.

- Pa dobro, ali brate, kakve ona ima veze sa kladionicom?

- E sad ćeš fino izaći sa mnom i ideš da joj daš tih 10 maraka! I to ono da joj daš od srca. I budi strpljiv. I evo, ako nakon nekog vremena ne dobiješ neke pare, ja ću ti vratiti duplo!

- Haha ti si lud majke mi moje! Dobro, znam ja da je sevap pomoći nemoćnima, da je to dobro delo… Ali odabrao sam ovih pet sigurnih parova, jao brateee! Ali ajde dobro, idemo.

 

Izašli smo iz auta i krenuli prema kući a nana je već bila izašla na vrata. Pozdravili smo se lepo i objasnili da smo došli da joj damo malo para eto onako. Nana, presrećna, grli nas obojicu...

- Pa deco moja, Bog vam dao svako dobro. Pa taman mi tih 10 maraka falilo da namirim i platim struju jer su mi rekli da će mi je isključiti za 8 dana ako ne platim. Allah vas nagradio na oba sveta djeco moja! Sačuvao vas od svakog zla i vas i vaše najmilije. Pa vidi ko je nani obasjao ovaj dan, ko nanu spasi da joj svetlo ne isključe! Neka vas Allah obilno nagradi draga deco, kud god krenuli i šta god radili neka vas svaka, sreća i dobro prati, živi i zrdavi bili i od svake bolesti sačuvani i vi i vaši najmiliji, amin ako Bog da…

Oprostili smo se od nane i krenuli nazad prema gradu.

- Uh brate, kako nana blagosilja, ja sam se sav naježio. Da sam imao još para dao bih joj Bogami!

- Eto, vidiš kako se osećaš ispunjeno, pomogao si nekome kome je pomoć preko potrebna.

 

Vozeći se do grada još smo malo čavrljali o svemu i svačemu. Nakon što sam ga odvezao do njegove kuće i ja sam produžio kući. Posle tačno 7 dana moj prijatelj me nazvao na telefon.

- Ej brate, gde si mi? Znaš šta ima? Preključe me zvao jedan odavde čovek da idem s njim da radim. I išao sam. Neke pločice smo postavljali. Za dva dana dade mi čovek 100 KM! Taj dan ja došao kući, kad mi majka kaže da je tetka došla iz Austrije i zvala me da dođem neki ormar  da joj namontiram. I odem ja to smontiram za dva sata i kad sam krenuo, tetka mi baci 50 Eura! Ja ono odbijam neću, neprijatno mi, pa nisam ja radio ceo dan, a ona navalila i nije mi bilo druge nego da uzmem. Brate, naumpala mi je ona nana i onih 10 maraka i ti i tvoj savet! I to nije sve, zvali su me iz ambasade! Dobio sam vizu brate! Sad idem kod one nane ponovo i odneću joj večeru!

- Hvala Bogu pa te sretoh onaj dan brate i hvala ti na savetima.

- Da si mi živ i zdrav brate moj i ja sam presrećan zbog tebe. Eto vidiš kako Allah mnogostruko nagrađuje za dobra dela. I uvek znaj da se novac uložen u neko dobro delo u ime Boga, vraća duplo i koliko god da daš Allah te još više nagradi."

Scroll to top