Jovan Dučić (1874 – 1943) rođen je u Trebinju, živeo u Mostaru, a umro je u Americi. U srpsku poeziju uneo je duh francuskog parnasizma i simbolizma. Družio se sa Šantićem i Svetozarom Ćorovićem, uređivao je časopis Zora.
Jovan Dučić je nesumnjivo živeo buran i nimalo prijatan život, ali zahvaljujući svemu kroz šta je prošao, mi, njegovi čitaoci, danas uživamo u poeziji, prozi i mislima koje poput slovnih spomenika stoje u vanvremenskom prostoru. Evo nekih od njegovih citata:
- Čuvaj se onoga koji poružni kada se smeje.
- Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću, nego pred životom.
- Ironični ljudi su često puni duha. Njima su se uvek divili više nego što su ih voleli.
- Izvor nesreće čovekove leži u njegovom egoizmu; u tom što hoće da uvek drugi rade za njega.
- Kao glad, ni ljubav nema očiju, ali ljubomora nema pameti.
- Kad bi mladost imala filozofiju staraca, na svijetu ne bi bilo ni jednog sunčanog dana.
- Kad se uzme koliko na svetu ima glupana, ludaka, podlaca i bezličnih ljudi, čovek izgubi svaku ljubav za život u tako otrovnom zraku.
- Ko prijatelja tumači i analizira, taj ga i ne voli.
- Ko veruje da je srećan, on je zaista srećan.
- Lepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije, i one koja misli da to jeste.
- Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i drugima.
- Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljeni – za čudo, uvek smešni za sve ostale ljude.
- Ljubav u sumnjama, to je najveća beda i najčemerniji paradoks božji.
- Ljubomora je nesumnjivo jedno osećanje koje je izvor najstrašnijih nepravdi i najprostačkijih nastupa.
- Ljubomoran muškarac je moralni idiot, a ljubomorna žena je gora i opasnija od preljubnice.
- Pametan se čovek oženi na vreme. U mladosti je brak stvar ljubavi, a u starosti je stvar slabosti i straha od samoće.