BalkansPress

Dobro došli!

Vodnik prve klase Ivan Jeremić na takmičenju u Ohaju postigao bolje rezultate od američkih i mađarskih kolega. – Nadmetanje u rukovanju oružjem, izdržljivosti i borbenim veštinama.

I sami američki generali bili su iznenađeni kada je trebalo da uruče priznanje pobedniku vojnog takmičenja „Najbolji ratnik” u SAD – umesto nekoga od brojnih učesnika iz Nacionalne garde, prvo mesto je osvojio podoficir Vojske Srbije, vodnik prve klase Ivan Jeremić (1983).

On je pripadnik 72. brigade za specijalne operacije, preciznije rečeno bataljona za specijalne operacije „Grifoni” – 82. čete rečnih diverzanata.

Ovaj Beograđanin iza sebe ima vojnu karijeru dugu 13 godina i ceo dosadašnji radni vek je proveo u pomenutoj slavnoj brigadi, ronilac je i padobranac.

 

Aktivan je u vojnim sportskim disciplinama koje su pod pokroviteljstvom Međunarodnog saveta za vojne sportove (CISM), a takođe i u civilstvu u aktivnostima u kojima do izražaja dolazi izdržljivost, kao što je na primer polumaraton.

Takmičenje „Najbolji ratnik” je namenjeno pripadnicima američke Nacionalne garde, sprovodi se na nivou američkih država, regionalnom i saveznom.

Ovo na kojem je trijumfovao vodnik prve klase Jeremić je održano u bazi „Džejms A. Garfild” u Raveni u Ohaju i okupilo je pripadnike nacionalnih gardi iz sedam država SAD.

Učestvovala je i tročlana ekipa Vojske Srbije, koju su uz Jeremića činila i dvojica njegovih kolega, jedan iz njegove jedinice, a drugi iz Odreda posebne namene „Kobre”.

Najbolji ratnik je specijalac Vojske Srbije

Sa njima su bili i vođa delegacije i glavni podoficir VS.

Naša vojna ekipa pozvana je na takmičenje u okviru državnog programa partnerstva Srbije i Ohaja, čiji je oslonac saradnja VS i Nacionalne garde Ohaja.

Na takmičenju je učestvovala i vojna ekipa Mađarske, zemlje koja takođe na ovakav način sarađuje sa Ohajom.

„Takmičenje ’Najbolji ratnik’ je petodnevno nadmetanje sa fizičkim i taktičkim zadacima i izazovima koje testira takmičare u osnovnim vojnim veštinama.

 

Na takmičenju su zastupljeni sadržaji iz fizičke, vatrene, taktičke i sanitetske obuke, orijentacije na zemljištu, borbe u urbanim uslovima, znanja i veština relevantnih za savremeno borbeno okruženje”, kaže vodnik prve klase Ivan Jeremić.

Vojnici iz SAD, Mađarske (takođe su nastupili kao gosti takmičenja) i Srbije odmerili su svoju formu i veštine u gađanju pod opterećenjem (posle fizičkih napora), plivanju u uniformi, proveri fizičkih sposobnosti, poznavanju (rasklapanju i sklapanju) naoružanja, taktičkoj medicini, pozivanju vatrene podrške (na simulatoru), orijentaciji na zemljištu i gađanju iz pištolja i automatske puške.

„Najteži deo je bio marš dug nešto više od 19 kilometara, sa teretom od dvadeset kilograma i puškom. Teren je bio neravan, sve vreme smo trčali”, ističe Jeremić.

On je taj zadatak obavio za sat i 53 minuta stigavši na cilj prvi, a svako postignuto vreme ispod dva sata se smatra izuzetnim uspehom. Poznavanje pešadijskog naoružanja je osnovna stvar u svakoj vojsci, međutim na takmičenju u Ohaju naši vojnici su se sreli sa oružjem koje ne koriste u svakodnevnom radu.

To su pištolj „sig sauer M-17”, automatska puška M-4, laki mitraljez M-249, teški mitraljez M-240 i mitraljez „broving M-2”.

 

Ivan je bio u prilici da za jedan dan uvežba rasklapanje ovog oružja i tokom svog nastupa – osvoji prvo mesto i u ovoj disciplini.

„Iz automatske puške i pištolja gađali smo padajuće, ali i pokretne mete koje su bile za nas neuobičajene – roboti koji su se kretali po poligonu, među kojima je bilo i onih koji su predstavljali ’civile’ u zamišljenoj situaciji, dakle nisu smeli biti pogođeni”, opisuje vodnik prve klase Jeremić.

Takmičenje u sanitetskim veštinama je takođe bilo veoma slično stvarnim situacijama, sve uz upotrebu manevarske municije kako bi se dočarao utisak borbe.

Na takmičarima je bilo da za početak rasklope i sklope radio-uređaj, podese ga i jave se kontrolorima takmičenja, sudijama.

*Zbrinjavanje „ranjenika”, lutke teške 90 kilograma (Foto: Ministarstvo odbrane) 

Zatim bi „pod paljbom” prilazili „ranjeniku” (lutki) i sanirali povredu koju bi definisale sudije.

Nakon toga bi „ranjenika” (inače teškog 90 kilograma) izvlačili do zaklona, posle čega bi pozivao sanitetski helikopter.

Pogađate, Ivan je i u ovoj disciplini bio prvi.

Sve u svemu, bilo je to veliko iskustvo za pripadnike Vojske Srbije, ne samo zbog izuzetnog trijumfa pripadnika 72. brigade za specijalne operacije.

„Pobeda nije samo moja, radili smo kao tim. Naši domaćini Amerikanci su bili gostoljubivi i predusretljivi, njihov timski duh i rad ostavili su na mene veliki utisak”, kaže Jeremić.

Scroll to top