BalkansPress

Dobro došli!

Blagoslovite, dragi mi i mnogopoštovani vladiko Grigorije!

Među mnogim Vašim porukama (i poukama) na instagramu pojavio se nedavno i kratak mem o Jogi.

Ima mnogo toga što bih mogao i želeo da Vam kažem i napišem o Vašem načinu ispovedanja vere i načinu komunikacije (opštenja) sa vernim narodom, ali podrobniju analizu pokušaja stvaranja „drugopravoslavaca“ i osnivanja „drugopravoslavštine“ kao pokreta u našoj Crkvi ostavićemo za neku drugu priliku. Ovom prilikom samo želim da Vam dobronamerno i sinovski ukažem na našu pravoslavnu tradiciju i praksu jer očigledno je da Vi ili ne poznajete (što je malo verovatno) ili se stidite i ustručavate da je javno propovedate.

Kao što ste lepo i razgovetno objasnili u svom „klipu“ – Joga nisu samo fizičke vežbe vezane za duhovno učenje hinduizma već se mogu koristiti i kao jednostavna fizička aktivnost koja pomaže telu. Drugim rečima, postoje neduhovne i ne-molitvene fizičke vežbe koje, korištene bez „duhovne“ ili „religiozne“ dimenzije, postaju jednostavno vid sporta ili rekreacije za modernog čoveka.

 

Tačno ali beskorisno

I ovo je potpuno tačno!

Ako je cilj Vašeg klipa bio da se samo nešto moderno kaže i da se pokaže „kretanje u korak sa svetom“ (u kom bilo, pa makar i u pogrešnom pravcu) – Vi ste kao onaj matematičar u vicu: rekli nešto potpuno tačno, nešto što ionako znamo i nešto potpuno beskorisno (za duhovni rast vernika).

Iako mi naivni i neznaveni vernici u svoj svojoj prostodušnosti ipak od pravoslavnog vladike očekujemo neku pravoslavnu i dušekorisnu pouku o duhovnom rastu u meru rasta u Hristu a ne samo populističke drugopravoslavne agitacije o modernosti.

Isto tako ste mogli da objavite modernom čoveku (što nije isključeno da ćete uskoro i uraditi) da je efekat posta bez duhovne dimenzije isti kao i veganstva ili loše ishrane u zatvoru ili gladovanja zbog bolesti ili jedenja lišća i bobica ako se izgubimo u šumi (organizam se čisti, blagotvorno deluje na probavni trakt, izbacuju se štetne naslage iz creva…).

Pismo Otvoreno pismo vladici Grigoriju Duriću - Novi Standard

Ili da je razgovor sa psihijatrom, „lajf-koučom“ ili ogovaranje sa komšinicom isto što i ispovest kod duhovnika ako se ostavi po strani „duhovna dimenzija“ (psiha se „provetrava“, olakšava se srcu i duši, unutrašnji život se koordinira sa svetom i okruženjem, itd). Svaki stručnjak nutricionista i psiholog ili lekar gastroenterolog bi nam ovo isto rekao i bio bi dobrim delom u pravu.

Za ovakve „duboke misli“ i „duhovne pouke“ nam ne trebaju pravoslavne vladike i doktori bogoslovlja – ovo moderan vernik može saznati i iz ženskih (trač i treš) žurnala ili pisama čitalaca na forumima. Očigledno je da je Vaša „pouka“ modernim vernicima o Jogi potpuno beskorisna sa pravoslavnog, crkvenog, duhovnog i verskog stanovišta.

 

Metanije ili joga?

Ali da li je štetna?

Jeste.

Iz dva razloga:

1. Postoje fizičke vežbe za telo koje su i pravoslavne i vezane za našu molitvenu duhovnost a Vi to praktično krijete od modernih pravoslavnih vernika;

2. Prećutkujući fizičku molitvenu aktivnost kao mogućnost a u isto vreme govoreći da je hinduistička fizička i molitvena aktivnost korisna ako nema „duhovnu dimenziju“, Vi praktično pravoslavnim vernicima šaljete poruku da su naša pravoslavna vera i Sveto predanje nesavršeni i nepotpuni, i da samo deo svoje ličnosti mogu realizovati kroz pravoslavlje. A da se potpuno lično, fizičko i duhovno ostvarenje i samorealizacija mogu ostvariti ili kroz druge religije ili upotpunjujući pravoslavlje praksama drugih religija.

*Indijski premijer Narendra Modi predvodi meditativnu molitvu u Nju Delhiju tokom Međunarodnog dana Joge, 21. jun 2015. (Foto: Adnan Abidi/Reuters)

Elem, kad već niko od vladika, učenih teologa i doktora bogoslovlja neće to da kaže, evo da se ja, obični, ubogi i skudoumni vernik, javim čisto koliko da ne bi i kamenje progovorilo: kod nas pravoslavnih hrišćana, postoje molitvene fizičke vežbe!

One se zovu metanije, odnosno zemni pokloni. Postoji dve vrste poklona (metanija): zemne (ili koleno-preklone) kada se posle osenjivanja krsnim znamenjem klekne i čelom dodirne pod i pojasne, kada se onaj ko iz nekog razloga ne može da čini zemni poklon, posle osenjivanja krsnim znamenjem pokloni u struku i dodirne rukom zemlju. Ovo i jesu fizičke molitvene aktivnosti pravoslavnog vernika. Milenijumima je ovo način na koji pravoslavni vernici održavaju i fizičko zdravlje a ne samo duhovno uzrastaju (zato na primer već hiljadama godina, zatvornici i pustinjaci nisu posle molitvi izlazili da igraju fudbal, džogiraju ili voze „biciklo“(kako poručiste vernicima u vreme kovid izolacije), u cilju fizičke aktivnosti odvojene od duhovnosti već su u okviru duhovnih aktivnosti imali sasvim dovoljno fizičke aktivnosti da održe zdravlje i požive dugačke i spasonosne živote).

 

Fizički rad

Druga vrsta duhovne fizičke aktivnosti koju nam naša vera preporučuje je fizički rad uz molitvu. Upravo zato u Pateriku i žitijima svetih mi i vidimo da su se svi oni trudili da u meri svojih mogućnosti fizički rade. Ne samo umno već obavezno da, koliko mogu, fizički rade što teže poslove.

Kada se na ovaj način celostno sagleda pravoslavna molitva – kod pravoslavnog vernika otpada potreba za jogom bez meditacije, muslimanskim klanjanjem na ćilimčetu bez izgovaranja molitvi na arapskom, jevrejskog klaćenja napred-nazad bez ogrtanja molitvenim šalom i izgovaranja molitvi na hebrejskom, vežbanja kung fu vežbi bez meditacija o Putu… i svih drugih fizičkih aktivnosti lišenih molitvenih i duhovnih sadržaja iz drugih religija.

Ako pravoslavni vernik vodi „sedelački“ način života (pored kompjutera) i ima potrebu za kretanjem i/ili fizičkom aktivnošću a iz nekog razloga ne može da potrebu za fizičkom aktivnošću u potpunosti (i samo u potpunosti) zadovolji na prethodna dva načina – može se hodati (šetati) uz molitvu ili pesmu (šetnje, litije, hodočašća na primer) ili se mogu raditi od strane lekara ili duhovnika propisane fizičke vežbe takođe uz molitvu. (Teoretski mogu se i sve druge pobrojane fizičke molitvene aktivnosti iz drugih religija, uključujući i jogu, raditi uz Isusovu molitvu, ali sve to po blagoslovu duhovnika. Imamo u vidu ozbiljnog, pravoslavnog duhovnika koji zna i shvata pojmove duhovnog rasta i askeze u našoj veri. Takvih je jako malo ostalo u našoj Crkvi ali još uvek se mogu naći ako se potraže).

 

Prava i obaveze

Kada smo ova prva dva pitanja rešili da kažemo nešto i o načinu komunikacije.

Pravoslavne vladike naše Svete Crkve imaju i obaveze a ne samo prava! Znam da je neprijatno prisećati se tog detalja ali, eto, prinuđeni smo da ga se podsetimo i mi obični vernici, ali i Vi kao vladika koji ste ga (možda pomalo i iz želje da budete moderni i dopadljivi za javnost, odnosno da budete „kul“) – zaboravili. Vaša je dužnost a ne samo pravo da govorite i ono što nije „kul“. Nije zatucanost i sramota reći da u našoj veri postoje metanije. Niti da nije sramota fizički raditi. Čak i ako se ne mora zbog novca – fizički rad uz molitvu je zdrav, koristan, spasonosan. Ili, kako je govorio blaženopočivši patrijarh Pavle, „samo nas greh ponižava a svaki pošten fizički rad je na korist a ne na sramotu“.

Nisu „kul“ i „adrenalinski“ sportovi jedini način da se situiran i materijalno obezbeđen vernik rekreira i fizički aktivira. Znam da je medijski atraktivnije govoriti o jogi, teretanama ili skupim sportovima, ali preklinjem Vas razumite: Vi i obavezu imate da naučavate narod i upućujete na spasenje duše, a ne da mu se samo dopadate i da mu podilazite.

Ako budete „birkali“ iz Predanja i propovedali samo ono što je medijski atraktivno – zanemarivaćete svoj dug prema službi za koju ste izabrani. Niste Vi birani da budete lepi, atraktivni, popularni, privlačni, da značajno „gledate pravo u oči“… (sve je to usput, po principu „ako bude – ne smeta“) već da vodite ovu Crkvu i ovaj narod putem spasenja. I ličnog i nacionalnog. I ako ta Vaša služba zahteva da se kaže i nešto što nije medijski atraktivno, simpatično, moderno, u duhu vremena, (čitaj: nije „niz dlaku” velikom delu naroda), onda to morate reći, bez obzira što se gledačima rijalitija ili japijima neće svideti.

*Episkop diseldorfski i nemački Grigorije  (Foto: Snimak ekrana/Televizija Hram)

Zato je, dragi mi vladiko, neophodno da se kaže da postoje metanije kao molitvena fizička aktivnost, a i težak fizički rad uz molitvu. Nema smisla to skrivati jer se nekom čini kao „zatucano“, „zastarelo“, „smorno“, itd.

Mi pravoslavni Srbi imamo svoju tradiciju i Sveto predanje naše vere – tako da je Vaša dužnost da o tome govorite a ne da ih prećutkujete kao nešto odbojno i zatucano, zarad jeftinih medijskih efekata i dopadljivosti. I sramota je svih nas, i moja na prvom mestu, što sam se drznuo da ovo javno napišem u otvorenom pismu jednom vladici. Ali kao što rekoh kad nećete Vi, kad vam je neprijatno, kad vam je „truba“, „smorno“ i „bljak“ – mora neko od Srba da kaže šta su nas i kako naši stari učili. Nije Srbima neophodan stav grčkog Sinoda – dovoljni su naša srpska pravoslavna tradicija i Sveto predanje.

Oprostite i pomenite mene grešnog u Vašim svetim molitvama.

Preporučujući se Vašim svetim molitvama i sinovski celivajući Vašu očinsku desnicu

Slobodan Stojičević

Selo Sakule, Banat

30. 01. 2023. 

Slobodan Hadži Stojičević je autor knjiga „Mrežni rat protiv Srba“ i „Hibridni rat protiv Srpske pravoslavne crkve“. Ekskluzivno za Novi Standard.

Izvor Novi Standard

Scroll to top