Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve razrešio je Gojka Perovića sa mesta rektora Cetinjske bogoslovije i svih dužnosti u ovoj školi, navodi se u odluci Sinoda u koju je Tanjug imao uvid.
Prema ovoj odluci, koju je potpisao predsedavajući crkvene vlade patrijarh Porfirije, Perović će biti na raspolaganju svom nadležnom eparhijskom arhijereju.
U obrazloženju odluke se navodi da je Perović smenjen na osnovu izveštaja mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma u kojem su utvrđeni, kako se navodi, određeni negativni postupci uprave Bogoslovije.
Hrizostom, koji je član Svetog arhijerejskog sinoda za vođenje prosvetnih poslova, posetio je Cetinjsku bogosloviju, a po povratku u skladu sa saglasnošću postignutoj na jednoj od ranijih sednica Svetog arhijerejskog Sinoda, odlučeno je, kako se navodi, da će Perović poslove rektora obavljati do kraja avgusta.
Đedovo dostojno čedo
*Foto: Sputnik / Radoje Pantović
Otac Gojko je na svojim plećima nosio veliko breme naših Litija, veliko cetinjsko breme. Držao je, naš Rektor, svima nama časove Vjere, Ljubavi, Nade i Slobode. Hrabar i neustrašiv. Mlad i mudar. Đedovo dostojno Čedo i Čedo dostojno Đeda.
Zapalio je veliki duh vjere, koja nas je obasjala. Bog je kroz njega došao naročito do mlađih. Tako govori i djela čovjek kome ne treba katedra rektora, da bi došao do đaka Božijih. Do svog naroda. On i dalje drži čas.
Gdje se moja cijela Srpska pravoslavna crkva tako uzvisila u zadnjim vremenima, do u ovdašnjim litijama? Ko ih je najviše, iako ne treba izdvajati, iznio na svojim plećima, likom svojim, riječju svojom, djelom svojim?
Mitropolit Amfilohije, Vladika Joanikije, Vladika Metodije, Rektor Gojko, a uz njih, i sa njima, svo naše sveštenstvo i cijeli naš narod. Velikani naših vremena i naše velike Slobode.
Otac Gojko je jedno od najljepših duhovnih lica jedne od najsvjetlijih iskri cijelokupne naše Crkve u novijoj istoriji našoj, a to su naše istorijske, vanvremene litije.
Njegove suze u Manastiru na Cetinju, one suze za našu braću čija srca se još nijesu otvorila za ljubav, biblijski je trenutak za vječnost, u srcu Njegoševe Crne Gore. Suze koje su imale i imaju roditelja.
Čudni su putevi Gospodnji. Sve, ipak, ima svoj dublji smisao, trag i put: kao i naše Litije koje su izronile iz dubina naše potisnute Duše, tako će i ovo doći na svoje, za dobrobit svih nas.
Oče Gojko, hvala ti za ogromnu ljubav koja samo nastavlja da se izliva, a sa koje “katedre”, zar je to i važno u poređenju sa vječnošću i životom budućeg vijeka?
