BalkansPress

Dobro došli!

Ima vic o veštom proizvođaču koji je postao hit na tržištu prodajući kobasice od mesa prepelice. Pravi delikates po ekstra ceni. Receptura je podrazumevala dodatak nešto svinjetine u smesu, radi lakšeg oblikovanja, masnoće i ukusa. Ispostavilo se na kraju kako je svinjetina dodavana u odnosu jedan prema jedan. Na jednu prepelicu jedna svinja.

Savet Evropske unije doneo je novu odluku o faktičkom proširivanju sankcija protiv Rusije i to uvođenjem gornje granice cena za ruske naftne derivate. Mazut i nafta mogu se plaćati najviše 45, a dizel gorivo i kerozin 100 dolara po barelu (granične vrednosti uvode se različito za proizvode koji su jeftiniji ili skuplji od cene sirove nafte).

Istovremeno su napravljeni i privremeni izuzeci začlanice EU koje ne mogu brzo pronaći alternativu isporukama iz Rusije, ali i isključenje dve vrste naftnih derivata sa ove liste.

 

Prvi slučaj: „Ako se ruski naftni proizvod prerađuje u trećoj zemlji mešanjem sa proizvodom porekla iz druge zemlje, što rezultira drugačijim proizvodom, onda se ruski naftni proizvod više ne smatra proizvodom ruskog porekla i gornja cena se ne primenjuje“. Drugi slučaj: „Ako su ovi proizvodi (proizvedeni od ruske nafte) suštinski izmenjeni u trećoj zemlji, oni se više ne smatraju proizvodima ruskog porekla i ograničenje cena se ne primenjuje“.

Ruska nafta, dakle, može na tržište EU, ali ako je prerađena u trećoj zemlji. Derivat koji se tako dobija neće nositi oznaku Made in Russia, ali će njegovo poreklo svakako biti sa nekog od ruskih naftnih nalazišta.

Dušan Proroković: Sankcije EU na rusku naftu liče na vic - Novi Standard

*Foto: Oliver Bunic/Bloomberg via Getty Images

Ključna uloga Indije

Istina, u toj trećoj zemlji ruska sirovina mora se mešati sa proizvodom porekla iz druge zemlje, ali tu odnos može biti kao u vicu o pravljenju kobasica: na jednu prepelicu – jedna svinja.

Karikaturalno prikazano: na jedan tanker ruske sirovine dodati jedan kanister proizvoda porekla iz druge zemlje, od toga proizvesti derivat i slobodno ga prodavati i na evropskom tržištu.

U tom kontekstu sve su češće i aktuelnije priče o ulozi indijskih rafinerija. Indija se popela na treće mesto među najvećim svetskim izvoznicima naftnih derivata. Istovremeno, Indija se nalazi na 24. mestu na svetu na listi proizvođača nafte sa produkcijom od oko 600 hiljada barela dnevno.

 

To pokriva oko 12 posto potreba, jer se potrošnja kreće oko 5 miliona barela dnevno. Usled toga, Indija je osuđena na kontinualni i masovni uvoz sirove nafte, u tom pogledu je takođe na trećem mestu na svetu, sa tendencijom da u perspektivi izbije na drugo mesto (iza Kine).

Odakle Indija sada uvozi naftu? I kako se istovremeno smestila među tri najveća uvoznika nafte i izvoznika naftnih derivata?

 

*Ruski predsednik Vladimir Putin i Indijski premijer Narendra Modi (Foto: ADNAN ABIDI/ REUTERS)

Neverovatan je podatak, u istoriji trgovineenergentima nezabeležen, kako je uvoz jednog proizvoda za nepunih dvanaest meseci porastao 33 puta. Radi se o porastu uvoza ruske sirove nafte u Indiju. Trideset i tri puta! I to sa tendencijom daljeg (vrtoglavog !?) rasta. U decembru 2002. godine indijski kupci uvezli su 1,2 miliona barela dnevno, za razliku od decembra 2021. godine kada je to iznosilo oko 35 hiljada barela. U januaru naredne godine uvoz se popeo na čak 1,7 miliona na dan.

Rusija je do kraja 2022. godine obezbeđivala više od petine neophodnih resursa za indijsko tržište, a do sredine februara 2023. godine to je već premašilo i četvrtinu. Zato je utovar sirove nafte tipa Ural iz baltičkog Primorska i luke Ust-Luga početkom nove godine porastao za 50 posto, a od toga 70 posto tereta namenjeno je kupcima u Indiji (ostatak ide takođe ka azijskom tržištu, najveći deo – Kini, na kom je prodaja od januara 2022. godine porasla sa oko na 0,9 na blizu 1,2 miliona barela dnevno).

 

Najveći gubitnici

Ovakvom ekspresnom ubrzanju indijsko-ruskih energetskih odnosa doprinela je i mogućnost trgovine u domaćim valutama – rubljama i rupijima.

Povećavanje uvoza ruske nafte automatski je značilo i smanjivanje uvoza sa drugih destinacija.

Najveći gubitnici su američki proizvođači koji sada prodaju oko 150 hiljada barela dnevno manje, nego pre eskalacije Ukrajinske krize. Generalno, nisu ni oni gubitnici pošto će tu naftu prodati naposletku članicamaEU. Zamenili su krajnja odredišta sa Rusima. Smanjio se izvoz i iz bliskoistočnih zemalja, ali ni približno kao u slučaju Amerikanaca.

Indijske rafinerije trenutno izvoze preko 300 hiljada barela različitih derivata dnevno (od mazuta do kerozina).

Najveći kupci derivata iz Indije su Južna Koreja, Singapur, SAD, Australija i Holandija. Među značajnijim kupcima su i Francuska, Belgija i Italija. Za neke derivate poput gasnog ulja (VGO), koje sada Indijci proizvode od ruskih resursa pa ga prodaju u SAD, već se ranije znalo.

Međutim, kada je reč od nekim drugim vrstama proizvoda, kao da tek sada počinju ozbiljnije diskusije. Rast uvoza ruske nafte u Indiju korespondira sa rastom izvoza indijskih naftnih derivata ka zemljama koje vode najgoru moguću antirusku kampanju.

 

Kako izolovati molekule

Kako je jedan posmatrač primetio, nije moguće „izolovati molekule ruske nafte“ pa ih upoređivati sa „strukturom derivata“ te tako saznati da li se indijski izvoz produkuje od ruskih sirovina!?

No, zaključak se već nameće sam po sebi. I taj zaključak je kristalno jasan i kupcima u Južnoj Koreji, Singapuru, SAD, Australiji, ali i Holandiji, Francuskoj, Belgiji, Italiji.

Ruska sirova nafta je na tržištu, proizvođači iz Rusije, prognoze su za 2023. godinu – opet će biti u svetskom vrhu, tako će se osiguravati i devizni priliv u budžet, a prognoze su i da će cene rasti. Malo zbog odluke OPEK plus, malo zbog najava novih EU – sankcija, bilo je prethodnih meseci i prekomerne kupovine i punjenja skladišta, pa je u jednom trenutku cena počela da stagnira i potom kalira.

 

*Saudijski prestolonaslednik Mohamed bin Salman i ruski predsednik Vladimir Putin na samitu lidera G20 u Buenos Ajresu, 30. novembar 2018. (Naslovna fotografija: Reuters/Sergio Moraes)

Ako su puna skladišta, manja je tražnja. Kako se budu praznila skladišta, tako će i rasti tražnja, a sa njom i cena.

Šta čeka EU, zbog toga, vrlo je teško zaključiti. Ograničenjem cena ruskih proizvoda, što je nonsens po više osnova, sasvim je moguće da će EU načiniti još jedan u nizu pogrešnih koraka. Dok Azija bude kupovala jeftiniju rusku naftu (samim tim što je moguća trgovina u domaćim valutamata nafta je suštinski povoljnija za zemlje koje imaju domaću proizvodnju), Evropa će kupovati skuplju američku (jer, cenu američke nafte određivaće tržište, ponuda i tražnja, ona neće biti ograničena administrativnim odlukama) ili će kupovati prerađenu rusku naftu iz Indije. Rusku naftu iz Indije!

I to nije vic.

Scroll to top