BalkansPress

Dobro došli!

Stevan Milijašević (77) iz Glamočana kod Srpca svakog dana u invalidskim kolicima vozi na previjanje sedam godina stariju suprugu Anđelku do seoske ambulante udaljene 2,5 kilometra od njihove kuće.

PROČITAJTE: Ko sam ja ako mi je otac musliman, majka pravoslavka? Čije je moje dijete ako sam oženio Srpkinju?

Imao je Stevan sreću da je bilo lepo vreme, jer bi, kaže, u slučaju lošeg vremena morao da plaća 10 maraka za dolazak medicinske sestre njihovoj kući kako bi previla bolesnu Anđelku, što je često činio u proteklih 8 meseci.Toliko je starica prikovana za krevet.

 

„Supruga duže vremena boluje od šećerne bolesti, a nakon povrede noge, sve je krenulo nagore. Odstranjeni su prsti i deo stopala, ali oporavak ide teško, postala je nepokretna i ko zna šta će dalje biti“, kaže zabrinuti Stevan.

Bliže rodbine nema da bi mu pomogli, a živi od male penzije zarađene u Hrvatskoj, koja jedva da pokrije skupe lekove, kako za suprugu, tako i za njega kome je, takođe, uveliko narušeno zdravlje

Dece nemaju, ni bilo kakvog drugog oslonca, a godine i bolest pritisli. Neizmerno su zahvalni Neni Ždral iz Bardače koja im je poklonila invalidska kolica koja su ostala od njenog pokojnog muža.

PROČITAJTE: 

„Kolica mi dođu kao automobil. To je velika pomoć i puno se zahvaljujem gospodji Neni“, kaže Stevan, koji, inače, svoje nedaće stoički podnosi i čini sve da olakša život svojoj supruzi.

Ne traži milostinju, ali bi mu svaka pomoć dobro došla. Možda bi i razumevanje meštana moglo biti veće, kao i Centra za socijalni rad u Srpcu.

Najviše bi mu značilo da, dolaskom zimskog perioda, ne mora da plaća dolazak patronažne sestre srbačkog Doma zdravlja. Veruje da još ima dobrih i humanih ljudi.

(BalkansPress / Izvor: Kurir.rs)

Scroll to top