BalkansPress

Dobro došli!

Snimak preplašenog jazavičara kojeg ruski naučnici guraju u cev punu tečnosti ne bi li impresionirali predsednika Srbije Aleksandra Vučića novim dostignućem zgrozio je većinu javnosti. Tužna istina je da bi ovaj svet bio mnogo lepše mesto kad bi taj jazavičar bio jedini koji trpi mučenje zarad naučnih eksperimenata. Umesto toga, milioni životinja svake godne izgube živote u najvećim mukama kako bi mi, ljudi, dobili neki nov proizvod koji u nekim slučajevima može da bude i spasonosan.

Nova tečnost "koja se diše", a koju su ruski naučnici predstavili Vučiću, dokazano funkcioniše i zaista neće ubiti jazavičara koji je u nju potopljen, iako ga hoće ozbiljno istraumirati. Međutim, da bi naučnici došli do tačke da smeju pred TV kamerama da potope živog psa, morali su da prođu mnogo test faza sa različitim životinjama koje u najvećem broju slučajeva nemaju srećan kraj. Zapravo, tek kad testiranje na životinji ima srećan kraj, tačnije kad životinja preživi bez težih posledica, naučnici znaju da su dobro odradili svoj posao. Sve pre toga je - kolateralna šteta.

 

A kao ta kolateralna šteta u ovom trenutku širom sveta pate desetine, pa i stotine miliona miševa, zečeva, majmuna, kučića, mačaka i drugih životinja, koje čitave živote provode zatvoreni u kavezima u kojima često nemaju mesta ni da se pomere - jer, ako za potrebe eksperimenta nije potrebno da se životinja pomera, zašto bi se ona uopšte pomerala? To je samo dodatno zauzimanje prostora koje u svetu nauke nema nikakve logike. Ove životinje svoje, najčešće jako kratke, živote provode bez ikave kontrole nad bilo kojim aspektom svog života - od kretanja, preko toga da li će i kada će jesti, s kim će se i da li će se pariti, gde će i da li će uopšte spavati, da li će uopšte popiti kap vode? Sve vreme čekajući da dođu na red za zadati eksperiment.

Kad su vrste eksperimenata u pitanju, u obzir dolazi maltene bilo šta što vam padne na pamet, pod uslovom da ima kakvo-takvo naučno objašnjenje. Kako bi se dokazala neka hipoteza, ili kako bi se proverio efekat nekog leka, ili kako bi se testirao nov šampon za kosu koji će vam navodno rešiti problem sa mašćenjem temena, ove životinje trpe sve - da vi i ja ne bismo morali da trpimo. Neki od eksperimenata o kojima je PETA pisala podrazumevaju:

- elektrošokove

- namerno trovanje

- izgladnjivanje

- davljenje

- navikavanje na drogu

- ubrzgavanje virusa opasnih po život

*Foto: Profimedia

I tako dalje. Gaje se minimajturni miševi koji na sebi imaju tumor veći od čitavog tela; macama se namerno oštećuje vid; pacovima se izazivaju jezivi napadi; majmunima se seče gornji deo glave i postavljaju se elektrode u mozak. Dok su živi. Na životinjama, posebno onim većim, često se rade višestruke operacije kako bi se videla reakcija unutrašnjih organa na određene supstance.

 

Psi su oduvek bili jedna od omiljenih vrsta za testiranje - svi znamo priču o čuvenoj Lajki koja je poslata u svemir, potpuno sama. Nesrećni jazavičar sa snimka iz ruske laboratorije samo je jedno od stotine hiljada kučića koji se širom sveta koriste i to ovih dana najčešće za toksikološka ispitivanja. U ovim testovima, većim psima se ubrizgavaju velike doze supstanci koje se testiraju i prati se njihova reakcija. Tu spadaju svi novi lekovi, ali i industrijske hemikalije, pesticidi i preparati za održavanje kuće kojima se psi ponekad i hrane na silu. Na taj način se psi lagano truju, sve dok ne umru ili ne završe u toliko lošim uslovima da moraju na eutanaziju.

Ovi psi se najčešće nalaze u jezivim uslovima, a kako je PETA u nekoliko navrata otkrila, o stanju ovih životinja se uopšte ne vodi računa - drugim rečima, ako testirate kako će pas reagovati na neki hemijsku supstancu, uopšte vam nije bitno da li će taj isti pas imati gde da vrši muždu niti da li će imati neku infekciju kože. Vama su, kao naučniku, važni samo određeni parametri u koje, nažalost, ne spada dobrobit te životinje.

*Foto: Profimedia

Među psima, najčešće se koriste biglovi koji zbog svoje blage naravi predstavljaju idealnog "pacijenta" - lako ih je kontrolisati i ne bune se mnogo. Po pravilu, testovi se vrše prvo na manjim životinjama, pa tek onda na psima. Miševi u ovoj priči uvek prvi nastradaju, pa je bezbedno pretpostaviti da je "magična tečnost za disanje" pre jazavičara videla i više miševa, kao i neke druge vrste životinja, a vrlo veorvatno i psa koji nije bio iste sreće kao i jazavičar pripremljen za Vučića.

 

Testiranje na životinjama je nesumnjivo užasno okrutno, bolno i jezivo, pa zbog toga izaziva veliku debatu i u javnosti i u naučnim krugovima. S jedne strane, nauka i medicina dobar deo napretka koji danas spasava živote duguju upravo testiranju nad životinjama i, generalno, naučnici se vode mišlju da žrtvovanje jednog broja životinja zarad potencijalnog spasavanja ljudskih života, predstavlja žrtvu vrednu pravljenja.

Biglovi spašeni iz jedne laboratorije

 *Foto: Profimedia / Biglovi spašeni iz jedne laboratorije

S druge strane, sve više kozmetičkih kompanija se okreće protiv testiranja na životinjama i to ni na koji način ne utiče na kvalitet njihovih proizvoda (nasuprot, čak postaju i bolji) - nažalost, testiranje na životinjama je i dalje lakša, brža i u dosta slučajeva jeftinija opcija, zbog čega neki nikad neće odustati.

(BalkansPress / Noizz.rs)

Scroll to top